Bosna je država koja sigurno u svijetu ima najviše Vlada i obrazovnih sistema, a najmanje obrazovanih ljudi Bosna ima 2 entiteta, 10 Kantona, 1 Distrikt, ali skoro da i nema državu. Kaže se da je BiH nezavisna država, međutim ovako se prije 5 godina proslavio njen Dan nezavisnosti. Tom dešavanju apsurda sam bila lično nazočna. Zapisala sam isti dan sljedeće:
March 1, 2010 at 12:42pm
Evo vraćam se puna “utisaka” sa svečane sjednice koja se održala u parlamentu BIH i koja je počela sa sat i po zakašnjenja. Svi su odmah primjetili da se nešto čudno dešava, jer dugo smo čekali pred vratima, a onda su rekli da idemo uz stpenice. Ušli smo u jednu ovalnu salu koja je izgledala mala da primi sve zvanice, pošto su bili pozvani i predstavnici stranih ambasada.
Kad smo sjeli rekli su nam “da nam se ponavlja 92’ “, te da predsjedavajući Doma naroda Živković nije odobrio korištenje sale za ovu priliku, iz razloga što je za Srbe iz BiH ovo običan radni dan, a ne Dan Nezavisnosti.
Neko je izašao za govornicu i rekao da ne pristajemo na ucjene, te prestanemo da sakupljamo stolice okolo, jer ih i nije bilo dovoljno, već da prkosno ponovo siđemo i isperd sale održimo SVEČANU sjednicu.
Svi smo krenuli ponovo niz stepenice, čak i Tihić i Silajdžić. Doduše oni su se ponašali kao kao da nisu odgovorni ni duhom prisutni. Nisu se čak ni obratili da objasne zašto se nalazimo u datoj situaciji. Što bi se ljudi mješali u svoj posao?
Došli smo tako ponovo pred salu, a ja sam usput otpravnici poslova kineske ambasade objašnjavala o čemu se radi i nagovarala je da se strpi i ostane, nadajući se će se svečana sjednica ipak održati. Stidjela sam se u ime odgovornih, u ime onih koji su trebalii da se stide.
Tada se pojavio neki hrabri Ibran Mustafić pokidao lance na vratima sale i uzeo ih kao trofej (kasinje ih je držao oko vrata i slikao se njima), a mi koji smo bili blizu vrata, primjetila sam tu Safeta Keša, Bičakčića i još neke, zajedno smo sa kamerama ušli u potpuno mračnu salu.
Tako je euforija brzo prošla i počeli smo pipati po zidovima da nađemo prekidače i upalimo svjetlo, ali bezuspješno. Neko je imao svjetiljke, neko je upalio mobitele i blicevi su osvjetljavali taj “MRAK”…a neki su predlagao da u MRAKU držimo svečanu sjednicu jer i u ratu nismo imali svjetla pa šta.
Dok smo čekali svjetlo, neko se sjetio da se automatski pali i nakon 15 minuta su našli način da se upale svjetla.
Pošto nijedna nevolja ne dolazi sama, svjetla su se upalila ali ne ozvučenje i mikrofon. predsjedavajući reče da ćemo ih čuti i bez mikrofona, pa su napregnuli svoje glasnice u tu svrhu.
Samo što smo taj problem riješili nasta novi problem, sjeti se predsjedavajući da se u ovako važnim prilikama pjeva državna himna. Sad kako pustiti himnu, kad ozvučenje ne radi? Kako početi bez himne?
Tada prisutni Ivica Šarić se ponudi da odpjeva himnu, što nije mogao učiniti, jer himna nema teksta. Na to predsjedavajući predloži: “Ustanimo ponosno i zamislimo kako slušamo himnu” … i tako svi ustadosmo u tišini stajasmo par minuta. Izgledalo je sve kao minut šutnje, samo što je trajalo duže od minute.
Taman kad se završi teatralno stajanje, pojavio se hor iz Mostara (koji je došao za ovu priliku), ali se prošetao negdje zbog kašnjenjena svečanosti i izvede nam himnu, onako laa… aaaa…aaaa… i ostali su prkosno mumlali tercirajući iz inata.
Nakon toga se nabrzaka smijeni nekoliko govornika između ostalog Muhamed Filipović je nešto konkretno rekao: desilo nam se ovo i 92’, a nama se historij inače ponavlja, pa stoga ništa nije čudno. Ne bi imali problem ove vrste da je BiH imala autokefalnu crkvu ustvrdi on.
Na ovako važan datum nisu se obratili oni koji su trebali, a bili prisutni: Tihić i Silajdžić, (kao da ovo država nije njihova). Glavom bez obzira su izjurili kroz vrata čim je sjednica završena. Mora da su razmišljali kako ostati na vlasti i sačuvati svoju poziciju, a usput su GUBILI DRŽAVU kojom vladaju!
#za konkurs