Država naša je satkana od: tradicije, običaja, života punim onoga što se zove patrijarhalno, obojena bojama jedinstvene kulture. Što bi rekla jedna zanimljiva pjesma: “Nigdje, nigdje, nigdje, nigdje k'o u Bosni”… Međutim, živjeti u 21. vijeku, a ne biti dio svijeta, kada je riječ o prihvatanju “modernih načela i pravila” je gotovo nemoguće.
Da bi opstali, moramo prihvatiti savremeni svijet, moramo pratiti dešavanja koja nas okružuju, jednostavno, moramo da radimo po “nalogu velikih sila”. Nije to čudno. Pogledajmo samo kartu svijeta, koliki smo? Jedva se i vidimo. Kod nas je baš zastupljena direktna proporcija – mala zemlja, mali ekonomski standard. To govore i ekonomski pokazatelji i statistike u vezi sa tom temom. Ali ne mora sudbina biti tako loša, možemo da bar, živimo normalno, koliko se može, ali nismo mi krivi. Krivi su oni što odlučuju.
I evo prije neki dan, čitam u novinama : “BIH DO KRAJA GODINE ČLAN STO”. Na trenutak, tako me obuze “moćan osjećaj”. Lete misli… Ha, evo posla, evo boljih uslova za život, bićemo dio nečega velikog, svjetskog, ali se razletiše i nestadoše. Šta to bi? Desi se rezum. Nadvlada on mojim mislima. Sjetih se drugih stvari, koje uzurpiraše moje misli i prosto nestadoše, kao snijeg u proljeće. Sjetih se toga, da nam je Bosna u članstvu i drugih organizacija, koje su davale nadu za nečim velikim, za izbavljenjem iz propasti. I šta se desi? Iiiiii ništaaaaa….promašen koš. Ne uspjedoše glavni igrači dobro odigrati ili jednostavno nisu ni htjeli. A zna se ko su glavni igrači. Domaći, naši, oni koji u svojim rukama drže naše živote, oni koji odlučuju.
Dakle, BiH je u članstvu UN-a (od 22.maja 1992. godine), u njenim ograncima poput: WHO (Svjetska zdravstvena organizacija – od 1992), FAO (Organizacija UN –a za prehranu i poljoprivredu – od 1993), UNESCO (Organizacija UN-a za obrazovanje, nauku i kulturu – od 1993), WIPO (Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo – od 1996), zatim, članica je Savjeta Evrope od 24. aprila 2002. godine. 1999. godine, počinju pregovori za pristupanje BiH WTO (Svjetskoj trgovinskoj organizaciji). Godine su prolazile, ali nije nada… Bum, 2015, kažu: “Do kraja godine BiH će biti punopravna članica ove organizacije”. BiH je u završnim pregovorima za konačno pristupanje, i ako sve bude išlo po planu već u decembru, bi se moglo desiti i to.
Na ovaj način bi se tržište BiH u potpunosti priključilo u svjetski trgovinski sistem. To je i jedan od pravaca ka Evropskoj Uniji. Omogućilo bi joj se poboljšanje trgovinskih odnosa sa zemljama koje su članice STO, otvaranje novih tržišta, privlačenje stranih investicija, slobodniji protok kapitala. Sve je to fino i tako sjajno zvuči. Ali, mislim da će kao i uvijek, oni na vlasti, kako se kaže “loviti u mutnom”. Koliko god da se BiH omogući pristup svijetu, ugovori koji pri tome nastaju, beneficije koje iz toga proizilaze, narod će najmanje osjetiti i to uistinu uživati. A zar od sebe najviše ne daje? Zar ne čini najviše po privredu, ne doprinosi? Itekako, da. Sve mi se to čini uzaludno. Kada gledam spisak organizacija na svjetskom nivou, u koje je Bosna uključena, reklo bi se: “Sjajno, ima od toga nešto, dobro mi živimo, imamo mi stranu podršku, uključeni smo u svijet, zamisli!”. Ali realnost je nešto sasvim drugo. Da se slijedilo po pravilima, da su se poštovala ugovorna načela onako kako treba, drugačije bi to bilo. Ispunjen bi bio pravi cilj, ostvaren bi bio pun pogodak! Ali, ovako…Ništa. Mislim da će i ovaj put biti ono: Iiiiii, ništaaaa…. Takav nam je gra’ pao izgleda…
Hajde, dobro…Evo čekam i taj famozni decembar…
Da vidim baš, šta on to lijepo donosi…
Praznike, znam, sigurno….
Aj dobro, bar nešto.
* za konkurs