Košarka je intelektualni sport, i to kako lijep pride i pusti su snovi da nam je politička scena takva – intelektualna. Oduvijek mi smeta poredak vrednovanja koji i kada je ispravan biva devaloriziran.
Nije meni toliko što sam osjetljiva na „ svoj“ sport već mi malo glupa postavka pokušaja sarkastične senzacije. Meni bi lično odgovaralo da političari budu poput košarkaša ali ne i obratno.
Interes građana vs interes stranačkih tajkuna?
Hm… kakva dilema.
Pri odabiru prvog, garant će bit’ prvi u raji, al’ zadnji u stranci na putu ka političkom padu.
Pri odabiru drugog, garant će bit’ zadnji u raji al’ prvi u stranci na putu ka ljudskom padu.
Eh sad, kojim putem poći, pitanje je sad?
Privatno bih sve ljude u svom okruženju ubacila u vatru politike tek da spoznam njihovu bit . Jer nijedna stvar kao politika ne izvlači nečiju bit, bez opiranja i mogućnosti skrivanja.
Sportisti su, generalno, oduvijek igrali za sebe i za raju/navijače. Sportisti ne igraju za upravu kluba.
Ne stavljajmo sve u isti koš. Koš se mijenja nakon poluvremena, a ocjena koraka tek slijedi.
Ako se košarkaš u toku igre i pogubi, ustane i vrati se jer se igra prelama u ¾ , tad se odlučuje, iako se nekad odluka dešava i u zadnjoj minuti.
Košarkaš zna prepoznati zadnju minutu i on zna da je ovo ta zadnja minuta. Njegov default nije poraz.
Svaki pogodak košarkaša je samo njegov, svaki njegov promašaj takođe. Ali i za jedno i drugo odmah poslije sebe misli na raju. Nekad je i faul u određenoj postavci uspjeh i predmet aplauza raje.
Njegov uspjeh je odobravanje drugih. Takav mu je default. I on će na svoju štetu dati sve od sebe za uspjeh tima. K'o vojnik. To je više na njegovu štetu nego na našu.
Ostavimo da vidimo koliko je sportskog duha ostalo u političarima, jer ako ga ima, raji se smiješi dobar vakat a ako ne „Klub“ će napredovati a klubovi su na prodaju ali raja ne.
Kada prestane igrati za sebe i raju, košarkaš će stati pred sebe i znati da je tu kraj. Kraj njegovog političkog uspjeha ili kraj njegovog ispita života. Ali to će biti njegova odluka.
A kada to odluči, njemu će biti teže nego nama. Zato ne berite brigu prije brige.
On to proživljava a vi samo gledate.
Vidjet ćemo njihov sistem vrijednosti i koliko ih je politika oslabila ili učvrstila u tome.
Možda i sami sebe upoznaju kako se nikada upoznali nisu.
Kandže politike su snažne ali snažni su i sportisti. Duel će ako ništa biti ugodan za publiku.
Mi ćemo vidjeti opravdanje svoje podrške ili svoje razočarenje a oni će vidjeti svoju bit.
Na kraju svi ćemo biti na dobitku.
A do tada, košarkaši, sretno!