Odlomak iz neobjavljene knjige “Deset u pola” autora Jasmina Heljića
Javna preduzeća su krave muzare. Pogrešno je mišljenje da su javna preduzeća sistemi koji se raspadaju, i grcaju u dugovima. Ovo je projekcija političkih elita koju plasiraju javnosti, a istina je skroz drugačija. Javna preduzeća imaju ogroman potencijal, ako ništa onda u infrastrukturi. Da još malo banaliziram stvar: Da li ste ikad gledali emisiju Pawn Stars na History Channelu? Ako niste, sad je pravo vrijeme. Poenta emisije je da svaka stvar ima cijenu, od igle do helikoptera. Javna preduzeća ne samo da imaju svoju cijenu, nego vrijede mnogo više nego što se pokušava predstaviti. Kada jedna politička skupina osvoji vlast onda svoje pipke protegne do javnih preduzeća kako bi poput krvopije sisala novac. A sisanje može trajati decenijama, što direktno što indirektno. Direktno sisanje se odnosi na unosne poslove koji se štimaju firmama političkih elita. Indirektno sisanje se odnosi na nepotizam, zapošljavanje ili bolje rečeno udomljavanje rodbine, žena, ljubavnica. A to se ostvaruje postavljanjem poslušnika na šefovske pozicije. Ova vrsta prohodnosti je ključna za uspješnu korupciju. Da bi političari mogli sisati krv iz firmi potrebna je cjevčica, a ta cjevčica je pogađate naš znanac Mitar, i svi Mitri ovog svijeta. Oj Mitre u crno nas zavede, na stranputicu odvede! Ako poslovica ne postoji možete je izmislit, samo nemojte pretjerivat. 🙂
I tako određena politika postavi Mitra na strateški važnu poziciju sa zahtjevom da joj nabaci što više poslova u toku mandata. Mitar kojem je cilj da što duže ostane šef bespogovorno izvršava zahtjeve svojih pokrovitelja. Jer njemu i ne treba više. Do jučer je trčao za ovcama po poljima zelenim, a vidi ga sad i dalje na zraku samo što ovaj put igra golf. Ponosan je na polo majice i čudne cipele koje su mu neophodne da bi se uklopio u novi stalež. Svojim radnicima priča kako ide na izlete sa ministrima, ženi laže kako ga premijer pita za savjet, ljubavnicu izvodi na skupe večere, vrlo često putuje, vidio je da tako rade direktori širom bijelog svijeta mada ni sam ne zna zašto. Mitar je dakle igrač na pravom mjestu. Kada mu politika kaže: nabaci nam neki posao, Mitar se prvo zahvali na prilici, a potom ‘raspiše’ tender. Oko sebe je okupio najlojalnije klimoglavce koji vjeruju njemu kao što i on vjeruje premijeru. Klimoglavci za njega obavljaju tehnički dio posla. Kada raspisuju tender, raspišu ga kao Jesenjin Do viđenja druže, do viđenja, vlastitom krvlju, samouvjereno, bez tračka sumnje u štimačinu. Tragedija u cijeloj priči je što klimoglavci nemaju pojma da su u službi više politike. Vjeruju da je svrha njihovog postojanja što elegantnije klimnuti glavom na svaki šefov mig ma koliko idiotski bio.
Da ne biste postali saučesnik u korupciji, nikada, ama baš nikada ne smijete biti klimoglavac. Na zapadu je već odavno ogađen termin yes man, koji predstavlja globalnu verziju ulizice. Drugo što trebate dobro zapamtiti je sljedeće: otvoreno artikulišite vlastite stavove bez obzira koliko bili u raskoraku sa stavovima rukovodeće garniture. To ne znači da ne trebate biti mudri. Mudrost u interakciji sa nadređenim strukturama se podrazumijeva, a stiče se iskustvom. Drugim riječima kako vrijeme prolazi biće vam lakše, jer ćete postati mudriji. Svako će od vas procijeniti kad je potrebno biti mudar, a opet zadržati vlastite principe. Korupcije je bilo i uvijek će je biti, ali poluge korupcije, cjevčice o kojima je bilo riječi, se mogu u svako doba iščupati ili prekinuti. Nikad se ne zna kad Betmen može sletit s tavana i nekom opalit šljagu. A toga su itekako svjesni igrači ove prljave igre. Zato kad ih upitate ‘zbog čega je potrebno da uradimo taj i taj posao’, ‘da li to ima smisla i koristi za preduzeće’, ‘šta će reći revizija ako napišemo takav elaborat’, na taj način im indirektno govorite da znate ili ako ništa da sumnjate na njihove mutne radnje. Lopove ne treba štediti, ali trebate imati na umu da kad to radite radite mudro, štiteći sebe od potencijalne osvete i podmetanja. Jer ljudi bez moralnih principa su spremni na sve.