Izgradnja stambeno-poslovnog objekta “Stadion”na Tusnju dodjeljena je Direkciji za izgradnju grada 2007.godine. Sredstvima suinvestitora placeno je opstinsko zemljiste te vise nije bilo sumnje kako ce ovaj objekat biti uspjesan buduci da je extra lokacija vec unaprijed osigurala njegovu dobru prodaju.
Nakon zavrsetka izgradnje objekta, 2014. godine, stanarima zgrade je omoguceno danas da sa prozora svojih stanova gledaju fudbalske utakmice, besplatno. Na taj nacin njima se isplacuje naknada za dusevne patnje koje su trajale pet godina dok su bili na cekanju.
Uposlenici Direkcije, koji “nisu uspjeli”zavrsiti izgradnju objekta, takodje se i danas nalaze na cekanju, buduci da cekaju novi posao, novu “humanitarnu pomoc”, novi termin za odlazak u prijevremenu penziju.
Oni koji su ostavljeni da cekaju razrjesenje vlastitog polozaja nalaze se vec dugo u stanju iskljucenosti poput riba u akvariju.Tako je Kameni kralj , koji ipak nije vise mogao da podnese vlastitu iskljucenost, a koja se ocigledno potvrdila na poslednjim opstim izborima, odlucio da izvede “igrokaz” zbog kojeg je morao da otputuje iz svog kamenog grada u Sarajevo.
Potrudio se on da u gradu vjecne vatre bude “plenum” egzoticnih crvenih ribica i ponekog krupnog primjerka skarpine.
Toga dana, vidjeli smo kako su“plenumasi”uspjeli da namame u svoj prostor krupnog sarana kojeg su pronasli na Modrackom jezeru, te su ga izujedali po crnoj hrbati svojim sitnim ostrim zubima od kojih se on branio, buduci da su mu zadavali bol poput one koju zadaje tanka igla ubodena u vensku zilu.
Medijsko mucenje zivog sarana, sada su svi tuzlanski “gnuovi” mogli da vide,i mogli su da povjeruju kako je saran pobjedjen ne zato sto nije imao snage da se brani od fizickog napada vec zbog toga sto je taj stariji gospodin imao na svome ramenu okacen stari model fotoaparata u kojem je bio film o Tuzli od 1992. pa do danas, a kojeg su se oni htjeli docepati i potopiti u svom vodenom akvariju. Kako je “Igrokaz” izveden na drugoj teritoriji, izvan Tuzle, on gledateljstvu ne moze izgledati istinito, jer ono zna da se ova predstava ne bi mogla reprizirati u tuzlanskom Mejdanu.
–
Stoga se moramo prisjetiti vremena kada je gradjena “mrtva ploca” na objektu SPO”Stadion”. Toga dana su inzenjeri javili da ova ploca udara u betonski zid zacjevljenog Tusanjskog potoka. Nakon toga je legalizovano izmjestanje potoka.Kada su otpceli zemljani radovi na novoj trasi, kasika bagera je dodirivala temelje stambenog objekta koji se koristi. Iseljenje porodice iz objeta povjereno je opcinskoj sluzbi za stambene poslove.
Toga dana otpoceo je “igrokaz” u kojem je glavnu ulogu imao pomocnik opcinskog nacelnika za stambene poslove. Ova predstava je imala tri cina, a za graditelje objekta traje i danas.
Nikako nije dobro zaboraviti na koji nacin je dolazak “nove predstave” bio najavljen svima onima, a pogotovo Direkciji, kojom je odobreno davanje stana iz opstinskog fonda, porodici koja se izmjesta. Ova najava je stigla u pisanoj formi od strane opcinskog nacelnika i bila je donesena na kolegiju njegovog personala.
Nakon toga oci uposlenika Direkcije bile su uprte u pomocnika sluzbe za stambene poslove novog nacelnika. Narocito ga pamte kako je on , dok je prolazio hodnicima koji su “povezivali” stambenu sluzbu sa sluzbom Direkcije, cinio to pokretima “giganta”, pokazujuci time svoje mogucnosti da napuse vlastito tijelo gotovo u duplom volumenu. Tada je on okretao glavu od onih koji su ga gledali, te je prolazio sporim i teskim kamenim koracima, uzivajuci u svojoj nepovredivosti.
Kako je vec unaprijed znao da nece izvrsiti radnje koje su mu nalozene u odluci opcinskog nacelnika, osjecajuci da je on taj koji moze da se opredjeli i za drugu mogucnost, a to je necinjenje. Tako je ovaj “gigant” okretao glavu od uposlenika Direkcije, te je tim “igrokazom” pokazivao kako on prezire sve one koji su vec u nemilosti novog nacelnika.
–
Stoga se moramo prisjetiti vremena koje je poteklo od 1992.godine, i grada sa tadasnjim “Ratnim”nacelnikom, i rata koji nam je spalio nasu socijaldemokratiju, a koju smo mi potom svojim rukama zakopali u nasu grobnicu.
Na samom pocetku podjelili smo se na pozeljne i nepozeljne osobe, na izbjeglice i one koji to nisu, na borce u brdima i na borce u gradu, na zive i mrtve, na gladne i site…
U sastavu Ratnog staba grada bili su, pored ostalih, “Ratni” nacelnik i “Novi nacelnik”, te su tako imali “snimke”svih proteklih dana, pocevsi od 1992.godine. Odluku da se gradjani Tuzle, koji su tokom rata napustili grad, proglase za nepozeljne osobe ( persona non grata ) imaju snimljenu u svojim personalnim fotoaparatima. Nakon donosenja Zakona o raspolaganju sa privremeno napustenim stanovima zbog ratnih zbivanja, donesena je gradska Odluka o izuzimanju 10% stanova iz fonda napustenih stanova, sa kojima lokalna vlast raspolaze, na nacin da ih vraca firmama i institucijama kako bi se i oni mogli ukljuciti u dodjelu stanova iz vlastitih fondova u obimu do 10%.
Mnogima je u gradu tokm rata Odluka o 10% bila osnova za zamjenu malih i starih stanova za vece i novije, a mogli su po tom osnovu i da izvrse promjenu lokacije, buduci da su tako bili u stanju da za manje vrijeme dodju do svojih radnih mjesta te su time umanjili opasnosti od stradanja usljed granatiranja.
Tako se danas po “ratnoj” Odluci o 10% mnogi nalaze u svojim novim stanovima, a nalaze se i oni koji su odbili ponudeni biftek na tom tefericu, te se i danas odmicu od takvog mesa, kad god im se ukaze prilika za to.
“Ratni”nacelnik grada nije iselio iz svoga stana dok je trajao rat, no medjutim “Novi”nacelnik je ipak iselio, promjenivsi svoje staniste, te je uselio u napusten stan.
Odluka o 10% imala je, za neke koji sele u nova stanista metafizicku dimenziju… oni su sanjali kako su poput borca na brdima…ovdje u gradu osvajali neki polozaj iz kojeg se toga dana ”neprijatelj” povukao. Tako smo mogli cuti glas kroz slusalicu telefona koji je grmio u nase uho, a koje je nekim slucajem imalo u posjedu kljuceve stana Medicinskog centra, te je iste predalo u ruke osobe tek pridosle u grad sa ratista. Osoba kojoj su dati kljucevi spasa, u svom je krugu pakla uspjela da prezivi smrt , koja joj je lomila tijelo dva puta, iz uvijek istog razloga, od kojeg se ta persona nije mogla odvojiti, a to je bilo mjesto stradanja nevinih ljudi.
Da, grmio je taj glas i nakon sto mu je bilo saopsteno da je u stan privremeno smjestena osoba koja pripada medicinskom osoblju… koje je…prekinuo se razgovor…te se nije moglo dalje ista reci… Tjesimo se danas, kad cujemo i vidimo, da su oni koje su iskljucivali tada, prezivjeli prozdrljivost onih koji su vikali…te se radujemo…
Provedbu Zakona o vracanju privremeno napustenih stanova bivsim korisnicima okoncao je personal “Novog”nacelnika. Dosljednost u provodjenju primjene ovog Zakona, mogla bi se ocijeniti sa brojkama, ali tom pitanju ne treba prilaziti matematicki. Zapoceti postupci su se pokretali po zahtjevu stranke, okoncavali se ne rijetko nakon dugotrajnih cekanja…
–
Bila su to cekanja da se uzmu u rad predmeti kojih je bilo u hrpama, nekima je islo bez zastoja dok su drugi ostajali da cekaju. Tako su i uposlenici Direkcije cekali da se izvrsi iselenje jedne porodice iz stana koji se uklanja radi izgradnje na toj lokaciji.Graditeljima je trebalo nekoliko kvadrata zemlje da nastave posao koji je otkucavao svoje vrijeme. I otpocelo je necinjenje, prema ustaljenom “igrokazu”sa tri cina: porodica koja iseljava je “izbirljiva”javljaju slubene osobe; predlaze se adresa za preselenje u neuslovan stan, vrsi se adaptacija neuslovnog stana nakon koje …preseljava porodica, ali nije…i tako dalje… da bi proteklo dovoljno vremena, da su oni koji su cekali odustali; da, odustali su od daljeg izvodenja armirano-betonskih radova i daljih uplata sredstava kojim se vrsilo sufinansiranje izgradnje.
Zapreka koja je postavljena neopravdanim odugovlacenjem preselenja poradice, i pored apele za pomoc, ostala je na putu poput dubokog odrona. Taj ponor se vise nije dao premostiti. Takvo necinjenje je doprinijelo da se zvanicno i javno otpocne sa otvorenim necinjenjem i usporavanjem i mnogih drugih postupaka koji su bili nuzni radi zavrsetka izgradnje ovog objekta.
–
Nije bilo razlike u vodjenju postupka iselenja porodice radi izgradnje objekta u odnosu na postupke koji su se vodili po zahtjevima za povrat napustenih stanova. Nije se trebalo zuriti, tako se naucilo, pustalo se vremenu da ono uredi neke stvari.
“Novi” nacelnik, koji je u ovom slucaju bio izravni nalogodavac, nije reagovao, mada je bio duzan da obezbjedi nadzor. Kako je po navici stambena pitanja vec bio potisnuo u svojim sjecanjima, a bilo je to onoga dana kada je u sebi rijesio povrat napustenog stana u koji je uselio, prepustajuci vremenu da presudi, dakle necinjenjem, tako nije mogao vise uticati na svoj polozaj. Usaglasivsi se sa svojim ostajanjem u napustenom stanu, primajuci rjesenje od svoga pomocnika za stambene poslove kojim ga on naziva nepovredivom osobom ( persona sacrosancta) on gubi svojstvo da utice na pitanja koja rjesava donosilac njegovog vlastitog rjesenja.
Nakon ovog svecanog cina ovaj dvojac je stupio u neraskidivu vezu, koja nije mogla prestati ni onda kada je “Novi” proglasio prestanak rada sluzbe za stambene poslove te donio rjesenje kojim je svoga pomocnika nazvao osobom u nemilosti ( persona ingrata ).
A veza je nastavljena, vidjeli smo to kako se ovaj dvojac puzeva, dok je nosio svoje kucice na ledjima, kako se “potukao”u igrokazu koji se odigrao u ulaznom holu opcinske zgrade. “Straza Novog”je zaustavila omamljenog kauboja koji je kod sebe imao drveni pistolj, te ga je izvela na zrak i on nije mogao toga dana vidjeti njegovo lice.Vec sutradan je na javnim zgradama osvanuo plakat poput onog na kojem je fotografija, broj racuna i dijagnoza. Osvanule plakate su cuvale “Straze Novog” kako se ne bi desilo da netko udje u objekat sa vatrenim oruzjem.
Svima onima koji se pred novogodisnje praznike nalaze u stanju socijalne potrebe obecava se pomoc ali se ona ne cini. Necinjenje i odlaganje izvrsenja neke radnje proizvodi jednake posljedice kao i cinjenje koje izravno prouzrokuje stetu.
Necinjenjem se stvara prostor za one koji su izvan institucija legalnih organa vlasti, te se oni nametljivo pojavljuju u sve vecem broju djelujuci prema nama poput nasmjesenog djeda mraza koji, buduci da je star i pomalo vec sepa dok hoda, no on se ipak trudi da nasi kucni frizideri ne ostanu prazni.