Počela je izborna trka. Sve partije svoje konje za trku imaju. Kad izbori prođu, konji će u svoja kožna sedla, pa će opet zajašiti namagarčene. Dakle, opet ćemo “s konja na magarca”.
Dobro je da samo punoljetni imaju pravo glasa, jer nam djeca ionako više ne vjeruju u bajke. Mada, nisu sve njihove priče bajkovite, niti šuplje – bar ne toliko koliko su šuplje glave onih koji im slijepo vjeruju.
Ponovo su nam obećali rješenja, a još nisu naučili ni da postave zadatak. Doduše, poznavanje gradiva iz osnovne škole i nije presudno za sticanje fakultetske diplome. Tako da danas imamo akademske građane, koji nisu /baš najbolje/ shvatili tablicu množenja, ali ih to ne sprječava da i dalje množe novce na svojim bankovnim računima.
Kažu da su oni tu da nam otvore oči i povedu nas naprijed. Znači – ići ćemo opet od sljepačkog do prosjačkog štapa. Tvrde da samo s njima jurimo k Evropi, još malo, dok nam neko ne “udari” veto na bezvizni režim. U Evropi se uglavnom upuštamo u “radove na crno”, na sreću naši političari ovdje su nas odavno uvili u crno, pa se mi u takvim situacijama snalazimo k'o ribe u vodi – mutnoj, naravno, jer za drugu i ne znamo.
Zato, ljudi, glasajte. Darujte vaših, ionako besposlenih pet minuta, za četiri godine njihovog spokoja.
P.S. : Ovakvo stanje, stanje sveopšteg crnila, uvijek me čini boljim čovjekom. Odlučio sam da budem darežljiviji. Poklonio sam komšiji bolesnu kravu, pa kad mu crkne, da se barem nečemu poradujem.