Šta je tolerancija, a ima veze sa Čevljanovićima?

Je li to ono kada osuđujemo negativce u hollywoodskim filmovima, jer izražavaju rasnu mržnju prema siromašnima iz Bronxa?

Ili je to suprotno od onoga kada iz svake rečenice prosječnog Sarajlije izbija „bad faith“ dok priča/piše o koridi na Čevljanovićima?

ČINJENICE

Korida na Čevljanovićima je teferič koji se održava skoro 70 godina. Prvi put poslije Prvog Svjetskog rata. Šezdeset i sedmi put prošli vikend. Teferič znači izlet, veselje. Čevljanovići se nalaze nadomak Sarajeva, pripadaju Ilijašu, na preko 1000 m n.v. I na proplanku omeđenom crnogoričnom šumom sa malim uzvisinama sa obje strane koja čine prirodne pozornice održava se teferič sa koridom svako ljeto. Teferič je izlet, veselje, pa tako okupi nekoliko hiljada ljudi i ima razne popratne sadržaje, što zabavne, što kulinarske, što trgovačke.

POREĐENJE SA DRUGIM DOGAĐAJIMA

Mislim da nije fer porediti teferič sa odlaskom u Srebrenicu svako ljeto kada se odaje počast žrtvama genocida. Da nije fer porediti teferič sa Ajvatovicom ili Međugorjem koji su vjerski događaji. Sa odazivom na demonstracije ili odlaskom na utakmicu. Teferič nije ni vjerski, ni politički, ni sportski događaj. Teferič je izlet, veselje.

ORGANIZACIJA

Već duže vrijeme imam želju da turistički posjetim koridu. Očekivala sam gužvu, nerviranje, čak se pomalo plašila životinja.

Zatekla sam slijedeće:

1. Savršeno organizovan sistem naplate i pregleda ulaznica na ulazu u Čevljanoviće (što nije bio slučaj kada nismo mogli ući na koncert Balaševića ili se guramo u kinu na SFF)
2. Gotovo stotinu redara koji raspoređuju automobile po organizovanom parkingu (u Sarajevu se na svakom plaćenom parkingu uspijem iznervirati)
3. Isto toliko policajaca
4. Bezbrižno ušetavanje na teferič
5. Porodično okupljanje (stolovi za kojima sjede cijele porodice, od beba od par mjeseci do djedova od 80 godina)
6. Grupu momaka iz Zenice koji pobjeđuju u igranju kola svake godine (kada u gradu idemo u KUD i igramo folklor, to je cool, a kada četiri mladića iz okoline Zenice žive taj folklor, onda smo skloni osuditi i momke i kolo i folklor i Zenicu i Željezno Polje)
7. Muškarce u košuljama, pantalonama i cipelama (niko nije bio u tenama i trenerci)
8. Žene u svečanoj odjeći ( a ja sam došla u tenama)
9. Različitost kakvu nisam vidjela 20 godina (dimije i košulje iz narodne nošnje koje su stare koliko i teferič i oblače se jednom godišnje i za kakve bi bilo koji muzej platio Bog zna koliko da ih proučava i izlaže)
10. Dekom označena mjesta u „gledalištu“ (kada bacimo dekicu na sjedišta na SFF da ih sačuvamo za prijatelje koji kasne, onda je to cool, a svi su popljuvali označena mjesta na Čevljanovićima)
11. Djecu koja se fotografišu sa bikovima (nigdje nije bilo krvi)
12. Šatore i svirače i pjevačice koje izgledaju kao da su napravile ručak kod kuće, pa došle da otpjevaju koju pjesmu (pjevačice, ne pjevaljke)

HRANA

Da, ispeklo se valjda jedno veće stado. Nisam jela, pa ne znam da li bih se otrovala. Ali znam da se mogu otrovati i u centru Sarajeva od sladoleda, a kamoli od ćevapa u avgustu. Postoji sanitarna inspekcija i za jedno i za drugo. Ne treba zbog jagnjetine Ustav mijenjati.

ZABAVA

Da, go-go plesačice su bile po stolovima. Iste one koje imaju svoje kaveze na cool partyjima u Sarajevu kada se sluša elektronska muzika i koji se ocjenjuju kao super cool urbani kulturni događaji. A znamo šta prati takve partyje. To što prati te urbane partyje, ne prati porodični izlazak na teferič.

ODIJEVANJE

Srela sam više puta jedan mladi par sa bebom. Možda imaju po 18 godina. Djevojka/supruga/majka je obukla crnu koktel haljinu i stavila večernju šminku. I beba je bila uređena i mladić/muž/otac, takođe. Sve to u po’ bijela dana u Čevljanovićima.

Ja imam tu istu potrebu. Da obučem svečanu haljinu, stavim večernju šminku i prošetam crvenim tepihom. I niko me ne osuđuje.

Ova osamnaestogodišnjakinja ima istu potrebu kao i ja, samo što ona nema crveni tepih. Ona ima Čevljanoviće.

I mogla bi ona mene osuditi što sam skoro duplo starija od nje i nisam rodila. Ali nije. Svaka od nas ima svoje izbore i, što bi komšije u Hrvatskoj rekle „nosi svoj križ“. 

Mogla je Angelina Jolie, kada je bila u Sarajevu prije 3 godine u savršenoj kreaciji Elieja Saaba, pomisliti kako bosanske žene na SFF nisu baš imale prikladne haljine, ali nije.

Zato što imamo iste potrebe.

Angelina prošetava svoje haljine po Hollywoodu, ja po Sarajevu, a mlada žena iz priče po Čevljanovićima. I šta je tu loše? Sve tri imamo istu potrebu da izgledamo filmski.

Voljela bih da sam imala više hrabrosti i prišla toj mladoj ženi i rekla joj: „Hej, drugarice, super ti je haljina i super si se našminkala, ja ne znam tako napraviti smokey eyes!“

TOLERANCIJA JE KADA PRIHVATIŠ DA POSTOJE ČEVLJANOVIĆI prihvatajući tako da svako od nas ima neke svoje Čevljanoviće.