Čak i kad rade u istim smenama, članovi porodice često ne polaze na posao u isto vreme, niti se vraćaju u isto vreme. Ako su još u „kontra“ smenama, ukućani se nekada viđaju tek kasno uveče, pred odlazak na spavanje. Radno vreme nije onoliko unikatno kao što je nakada bilo. Jedna od posledica ovoga je i to što je neke porodice gotovo nemoguće okupiti za stolom za vreme ručka ili večere. S obzirom na to da mnogi rade i vikendom, čak ni tad nije lako držati porodicu na okupu ili napraviti porodični ručak.
Ovo je naročito teško u velikim gradovima, gde radnom vremenu treba dodati i vreme provedeno na putu do kuće. Tako nije retkost da se ljudi iz prepodnevne smene kući vraćaju u 6 časova posle podne.
Trpezarijski stolovi su nekada bili mesto gde se porodica za vreme ručka okupljala svakodnevno. Ovo je danas rezervisano uglavnom samo za neke posebne prilike. Zato i ne čudi što veliki broj ljudi više pažnje posvećuje uređenju prostora ispred televizora, nego što posvećuje uređenju trpezarije. Trpezarijski stolovi su sve ređe puni hrane i okruženi ljudima. Takođe, primetno je da su oni i sve manji.
Kada ručate sami, trpezarijski stolovi vam često i nisu potrebni. Radije ćete pojesti nešto u kuhinji, s nogu. Nema sumnje da je i apetit drugačiji kada jedemo u društvu.
Zdravije je jesti za stolom
Supa, glavno jelo, salata – kompletan obrok jedemo sve ređe. Način života se u proteklih nekoliko decenija promenio iz korena, a u okviru načina života promenio se i način ishrane. To je sasvim razumljivo i nije nužno nešto loše. Međutim, kada jedemo samo, društvo nam često pravi televizor ili računar. Došli smo s posla, izvadili nešto iz frižidera, zavalili se na kauč i uključili televizor. Ovako možda ubijamo dosadu, ali neka istraživanja nas vode ka saznanju da možda ubijamo i sebe. Naime, istraživanja su pokazala da postoji povezanost između prekomerne telesne težine i ovakvog načina obedovanja. Trpezarijski stolovi su zamanjeni kaučima i foteljama, obroci su možda manje obilni, ali su i više nezdravi. Uz to, dok gledamo film ili utakmicu, ne obraćamo pažnju na žvakanje hrane, već je samo gutamo, kažu lekari.
S druge strane, one porodice kod kojih trpezarijski stolovi i dalje ne služe samo za hvatanje prašine i za odlaganje stvari, mogu da se pohvale i boljim zdravljem svojih članova. Porodice koje jesu u mogućnosti da se za vreme ručka okupljaju u svojoj trpezariji po pravilu na trpezarijski sto iznose i zdraviju hranu.
Ovakva praksa ima pozitivne efekte i na raspoloženje, a smatra se da pozitivno utiče i na socijalizaciju i razvoj deteta. Dakle, ukućani imaju priliku da uz kvalitetan obrok i porazgovaraju međusobno, da se šale i ostvaruju bliže kontakte. Deca na ovaj način dobijaju primer kako treba da izgleda jedan porodični obrok, pa usvajaju zdrave navike u vezi sa hranom, što obično ostaje usvojeno za ceo život.
Zato bi trpezarijski stolovi trebalo da i dalje nađu svoje mesto u svakom domu i da služe onome čemu su namanjeni – okupljanju porodice.