Svako od nas ima onu jednu osobu za koju je spreman popeti se na najviši vrh svijeta, preplivati mora i okeane neznajući da će sa tog istog vrha može pasti u podnožje ili dotaknuti dno tog istog okeana zbog te iste individue. Zapravo nadam se da nema svako tu osobu koja će ga izdati, nazvati ga zaboravom. I ovo nije priča o ljubavi, o ovo je priča koja oboji jednu deceniju u sivo.
Ja nisam bila među onim sretnim. Stala sam u pogrešan red kada su se pravi prijatelji dijelili. Znate ona je bila moj saborac, moja sestra, moj drugi dio, htjela sam da mi bude svjedok na vjenčanju jer niko nije poznavao mene i moj život kao ona. Pišem u prošlosti jer ona je dio nje evo već godinu i nešto. Godinu! Samo je jedna godina nadvladala njih deset. Na uspomenama je pauk već počeo plesti svoju mrežu. Neću kvariti njegovo djelo, posao mu je da paučinom zaštiti prošlost.
Bila neko ko je znao da sluša, da me nasmije i obriše suze. Bila je moje ogledalo koje je šakom razbila. Pokušala sam skupiti te komadiće, ali na svaki sam se porezala više puta jer nisam odustajala. Tupi zvuk koji mi je odao da mi neće odgovoriti na poziv i neodgovorene poruke rekli su mi da odustanem. Borila sam se, tražila izgovore ali ih nije bilo. Šta može biti razlog šutnje od nekoliko mjeseci, šta može biti razlog guranju prijatelje od sebe? Da li to pravi prijatelji rade? Ona je to uradila. Ona čiju sam bol i tugu suosjećala, ona s kojom sam se smijala, ona kojoj sam suze brisala i koja mi je suze brisala, ona koju znam više od pola svog života.. ona koju sad ne poznajem.
Ne znam šta se desilo, nikad mi nije rekla. Prošlo je jedno ljeto, jedna jesen, jedna zima i jedno proljeće otkako sam je posljednji put vidjela, otkako sam joj glas čula. Šta se desilo, tako mi Boga ne znam. Ali boli, boli me ta praznina koju zovem njenim imenom, to mjesto koje će zauvijek ostati prazno jer u prijatelje više ne vjerujem.
Vrijeme prolazi, to mu je zadatak i katkad sruši poneki hram, ali je kukavica pred uspomenama. Njima ne može ništa, one su toliko jake da ni jedno stoljeće ih obrisati ne može. Ne znam gdje su naši snovi nestali, zapravo možda smo se samo probudili.