Jos i sad na sebi osjecam taj pogled

                                   Jos i sad na sebi osjecam taj pogled      

 

 

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Kad god zatvorim oci sjetim se njega.Njegove crne kose,plavih ociju koje kao da imaju neku moc pa kad me pogledaju gubim tlo pod nogama.Bili samo djeca.Nisam znala sta znaci ona rijec koju odrasli koriste,”nedostajati”.Svaki dan sam se igrala sa Mirzom.On je bio visociji od mene ”za glavu” kako bismo mi to rekli.Bio je kratko osisan samo je imao jedan repic sa staznje strane.Od kad ga znam ima taj repic.I meni se svidjao ,zapravo,svidjalo mi se sve na njemu.Cak i njegov prcasti nosic mi je bio simpatican.Pjegice na njegovom licu su mi se cinile kao poseban detalj koji ga cini tako zanimljivim i posebnim.Iako samo bili jako mali,tek sto smo krenuli u skolu ,on je znao veoma lijepo da glumi.Voljela sam tu neku smirenost u njegovom glasu.Ponasao se kao da je stariji od nas,uvijek je rezmisljao prije svakog postupka.Kasnije sam saznala da on nema oca,te je vjerovatno navikao da brine o bratu i sestri, pa je to prenosio i na nas.Jednog dana ,dosao je jako tuzan kod mene .Pokusala sam ga razveseliti ali nikako nisam uspjela.Rekao mi je da se sutra seli daleko i odjednom sam i ja osjetila nesto u zelucu.Sva ona sreca je nestala.Oboje samo imali tuzan izraz lica.Pozdravili samo se i on je otisao.Mnogo godina poslije toga se nismo vidjeli.Prije nekoliko dana zazvonio je mobitel.Javila sam se .Glas mi je bio poznat,ali nisam bila sigurna ko je. Rekao je da je to on i da zeli da se vidimo.Otisla sam tacno na vrijeme na mjesto gdje smo se dogovorili.Tu je stajao visoki,crni decko koji se smjeskao i gledao u mene.Nisam mogla vjerovati da je to on.Bio je veoma lijep,rumenih obraza i ociju plavihkao more,u kojim sam vidjela svoj lik.Imao je velike misice koji su se isticali u uskoj crnoj majci koju je nosio.Na nogama je imao bijele patike koje sam odmah primjetila.Shvatila sam da trenira fudbal po natpisu na njegovoj trenerci.Cvrsto me zagrlio ne progovarajuci.Pocela sam plakati,a on me je gledao tako njezno ,sa toplinom u ocima.Jos i sad osjecam taj pogled.Nakon toga smo se redovno vidjali i dopisivali.Bio je onaj isti ”pjegavi” djecak ,sa istom toplinom oko sreca,smiren, skroman, uopste se nije promjenio. Osim sto je bio jos ljepsi nego prije..

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Pismo Druga Tita

Salaš

Ukrajinski otpor

Svi štampaju novac

Da li nama ima spasa

Primorani

Prinuda za mir

Najčitanije