Sve vise mislim da nama ljudima ne samo danas već oduvek nedostaje osećaj sreće koliko god ga imali i koliko god taj osećaj trajao nije nam dovoljan .
Sloboda je preduslov za kretanje ka razvoju sreće , ona prava sloboda koja nam omogućava da imamo svoje mišljenje i svoje utiske . Sve dok na primer ( najčešći provincija sindrom 1 ) imamo potrebu da pitamo druge za neku osobu koju oni poznaju a mi želimo da upoznamo kakva je , nemamo slobodu . O podeli ljude na dobre i loše neću ni da započinjem diskusiju . I kada dobijemo tuđe mišljenje o nekome ne možemo lako izgraditi izolovano naše , već na tom tuđem počinjemo da nadograđujemo svoje zato što već primljena informacija ostaje u nama kao neka mala trulež i remeti našu slobodu u procesu mišljenja i osećaja . Kada bi prestali da se raspitujemo već da slobodno sami osluškujemo , upoznajemo vlasitim mozgom i srcem onda bi ojačali slobodu i mogli da pravimo nove puteve a ne da otkrivamo već postojeće nove puteve . Slobodom se putevi prave ali svojom slobodom , saznanjima koje mi imamo stičemo ozbiljnu osnovu za dalji razvoj veštine ” voli život u životu , svom životu”.
Sloboda omogućava razvoj samostalnosti a bez samostalnosti nema samoinicijativnosti ni ozbiljnog ličnog uspeha u napredovanju i sazrevanju .
Druga stvar je iskrenost . Laži se izgovaraju kukavički , podmuklo , previše planski .Jednom rečju naporno i besmisleno je lagati . Iskrenost je spontana , i predstavlja naš pravi odraz . Jedna od najzastupljenijih predrasuda jeste ona koja kaže da je “iskrenost surova “,a druga predrasuda je “da ima korisnih laži” ,nema ni korisnih laži ni surove iskrenosti . Sadržaj iskrenosti nekada godi više , nekada manje , ali nije surova mogu biti surovi načini na koje se ona izgovara , kao i namera koja nas pokreće da istinu kažemo . Laž to je gubitak . Mnogi partneri koji su u vezama i brakovima su svakodnevno neiskreni u komunikaciji . Takvi parovi će uvek imati osećaj nedovoljne sreće . Ljudi se boje da budu sami i pod teškim društenim normama čija pravila kažu da ti “nešto fali ako si sam” ostaju zaroboljeni u sopstvenim nesrećama . Ne tvrdim da je uvek tako ali u mnogim slučajevima zajedništva jeste , na žalost . Odgovorno tvrdim da je više nekvalitetnih besmislenih zajedništva udvoje nego samaca , i da je u milionima više nekvalitetnih brakova nego onih usamljenih ljudi koji nisu izgovorili sudbonosno ” da ” . Na primer Tesla , nije se nikada oženio iz razloga što nije mogao da pronađe skladnost u parnerskoj vezi i odlučio da bude iskren kako prema sebi tako i prema drugima imao je i genijalan kriterijum .
Dakle stvar je jasna . Zbog nedostatka iskrnosti se može puno osiromašiti u svim kontekstima i umanjiti našu hrabrost strahovima .
Treći podnesak ukoliko imamo slobodu i iskrenost predstavlja nas same , našu spremnost da se menjamo , da se izgrađujemo , da slobodno i iskreno osećmo , mislimo , zaključujemo , radimo . Principi mogu da zeznu stvar , ako počenmo da ih stvaramo jedan za drugim pripisujući im prezentacju ” sopstvenog ja ” nećemo biti dovoljno posvećeni ni sebi ni životu . Oni nisu ništa drugo nego materijal za izgradnju sopstvenog zatvora . Ako nemamo gomilu principa ne znači da nemamo karakternost , već da smo ostali otvoreni i sačuvali sposobnost da gradimo nove trenutke , doživljaje , osećaje . U svakom novom danu imamo šansu da se promenimo , da nas promena usreći dovoljno . Na primer ako iz principa nećemo da se pomirimo sa partnerom zato što je po našem ličnom mišljenju pogrešio mi zatvaramo vrata mogućnostima da nastavimo zajedno sa partnerom da gardimo uzajamna zadovoljstva . Onda je neminovna patnja jer je razlog raskida besmislen a princip koji smo sami izgradili nam je naneo bol veću nego partnerovo ponašanje koje smo procenili da je bilo pogrešno i koje smo etiketirali kao “razlog raskida” . Ukoliko se sa partnerom rastanemo zbog toga što smo prestali da ga volimo onda smo sačuvali iskrenost i slobodu , i poštenje pride .
Principi su često pogodna sećiva za samopoveđivanje , i kada sa njima baratamo moramo biti oprezni . Sa principima je teško imati sebe , vrlo teško .
Ako uspemo u većinskom vlasništvu prostora svoje biti da rasporedimo slobodu , iskrenost i sebe možemo lakše da naučimo da volimo život u životu , i to ne samo naš život već i živote koji nas okružuju u drugim ljudima , u deci , u biljkama , u životinjama , u prirodi oko nas i u prirodi u nama . Lakše se postiže sklad i lakše ćemo prepoznavati kada nas vole i kada se nama pruža . Ovo nisu pravila već procesi koji filtriraju osećaje teskobe , nesreće i samopovređivanja . I sam život je proces dakle ovo je put ka skladu čovekovih sposonosti i prirode sa životom . Imati ga nije lako , ali je dostižno i jednostavno , i pri tom stvara u nama zdrav osećaj sreće i zadovoljstva . Sloboda iskrenost i mi sami u tom ujedinjenom trojstvu možemo puno toga da uradimo , da prepoznajemo nove radosti , otkrivamo nove predele , upoznajemo nove ljude , da zavolimo , da to pokažemo bez strahova .
Voleti život u životu , u svom životu i živeti ! Jednostavno zar ne ? Probajte !