Baš kao što je Kahlil Gibran rekao: “Vaša djeca nisu vaša djeca. Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas. I premda su s vama, ne pripadaju vama. Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli, jer, oni imaju vlastite misli…”. Djeca stvaraju svoj život onako kako oni žele, i ne trebamo očekivati od njih da budu onakvi kakvi su njihovi roditelji bili. Ona su tu da nam život učine ljepšim, da nam pomognu, olakšaju život i budu tu s nama kada jednog dana mi više ne budemo u punoj snazi. Oni će tada biti potrebni nama.
Oscar Wilde je rekao: „Djeca u početku vole svoje roditelje. Kasnije ih osuđuju. Rijetko, možda nikad, opraštaju im.“ Ja se ne slažem s tim jer svako dijete voli svoje roditelje od početka pa do kraja života ne samo u početku.
Možda neka djeca to ne pokazuju na pravi način al duboko u duši njihovi roditelji su tu , i tu će zauvijek ostati. I naravno mi ljudi osuđujemo svakog ne samo roditelje, mi smo ta neka posebna vrsta. Osuđujemo druge a ne vidimo sebe, tu smo da svakom drugom kažemo kako oni nisu dobri a ne vidimo svoj život. U dubini srca mi svima opraštamo, možda svojim riječima drugačije pokazujmo ali naše srce neće prevariti. Djeca su svjetlost u tami, naša nada i naša budućnost. I da , oni su drugačiji od roditelja, i rijetko su kad kopija svojih roditelja. Djeca su ono što je i društvo oko njih. Oni su tu da izgrade drugačiji svijet, svoj svijet, nešto što će voljeti oni a ne ljudi oko njih, jer taj život žive oni a ne ljudi oko njih. Na osnovu toga oni će biti sretni ili nesretni, sve zavisi od puta koji izaberu.
I na kraju kao što je rekao Jean Paul Rihter: ” Deca i časovnici se ne smiju stalno navijati. Treba ih ponekad pustiti da idu sami.” Mislim da djeca većinu stvari trebaju sama naučit bez ičije pomoći, trebaju sama sebi stvoriti naviku da bi jednog dana mogla kročit u svijet koji nije toliko milosrdan, koji neće biti blag prema njima i neće im dati novu priliku kao što su im njihovi roditelji davali. Moraju naučit da žive sami, da se bore i da će rijetko kad imati nekog da im pomogne i pruži ruku da bi ustali sa dna.
“Dijete treba pustiti da odraste brzinom koja njemu odgovara. Mnogi roditelji čine užasne greške pokušavajući da nametnu korak odrastanja.” Aleksandar S. Nil