BAJKA ZA TRNORUŽICU

Nakon stogodišnjeg buđenja,

Trnoružica zatiče porazan život.

Ne pomaže tu ni prinčev poljubac.

Bunovna, uzima pero

i bježi ka okrlju pjesme.

Bijelom rukom ona piše:

“Da sam ja neko,

napisala bih pjesmu za djecu.

Na male, providne uši

šaputala bih:

Voli i ljubi,

poštuj, al’ ne moli,

radi i misli

i za ideale tuđe nikad se ne bori.

Slavi znanje i čast

i za Drugog uvijek imaj glas.

Da sam neko, navukla bih Merlinov ogrtač

i sve nacionalne torove jednim zamahom prekinula,

otkrila duh šume

i grešne misli u potoku oprala.

Slobodu sa znanjem bih pomiješala

i u ruke Čovjeka predala.”

Nakon stihova, vreteno dobi značenje bespomoćnosti

i Trnoružica utonu u vječni san…

                            Za konkurs “Da sam ja neko”