Ovo je jedno veliko pitanje za mene. To je nesto sto nemamo priliku cesto da budemo, bar mi. Biti neko je moc. Sta bih da sam neko?! Pa ne znam iskreno. Cesto mastam o tome, svaki put kad vidim nepravdu zazalim sto nisam neko, ali prodje me taj osjecaj odmah. Sigurno se pitate sto me prodje. Pa jednostavan je odgovor, stane u nekoliko rijeci koje opisuju cijeli moj zivot. Rom sam, otac sam maloljetnog djeteta, zivim u Bosni i Hercegovini. Moja boja koze, moj nacin izgovora i silne predrasude mi ne daju da budem neko. Ili bas samo mi imamo taj osjecaj, ko ce ga znati. Nemirnog smo duha, velikog srca, zivimo za muziku i za veselje. Uprkos silnim neprilikama u nasoj drzavi, Bosnu i Hercegovinu smatram svojom zemljom, ne damo se lako, uvijek cete cuti muziku iz naseg dvorista. Ono sto je neminovno za naglasiti jesu predrasude o nama. Zasto se u Colicevoj pjesmi kaze “Ako te odvedu Cigani cergari..”?! Zasto Ljuba kaze “Ciganin sam, al’najlepsi”? Zasto smo cesto glavni akteri pogrdnih viceva? Zasto pjesma ne bi isla ovako “Ako te odvedu Spanci i Portugalci?” Ali da navijamo svi za Zvezdu, pa navijamo, to jedino nije predrasuda. Sada sam vec svjesno dobio minus od citaoca koji je simpatizer Crvene Zvezde. Zasto? Pa predrasude. A slagao sam, jer sam zelio da istog trena osjetite moc predrasuda.
Naime, gdje lezi tajna naseg nemirnog zivota? Postoji davna prica o romskom poglavaru i maharadzinoj kceri. Stari maharadza, cuvsi da ce njegovo kraljevstvo napasti neka sila i sve razoriti, odluci kcerku dati Romima da je cuvaju, da bude sestra poglavarevom sinu, jer je to bio jedini nacin da ostane ziva. Nakon smrti romskog poglavara, njegov sin preuzima prijesto. Zaljubljuje se u maharadzinu kcer, iako su romskom svijetu predstavljeni kao brat i sestra. U ocima Roma, to je zabranjena ljubav. Nakon sto ju uzme za zenu, dolazi do podjele Roma, na one koji podrzavaju ljubav i one koji su protiv. Svi koji su bili protiv prognani su uz najstrasniju kletvu, da nikad ne prespavaju dva puta na istom mjestu, da se nikada ne napiju vode dva puta iz istoga bunara, te da istu rijeku nikada ne pregaze dva puta u jednoj godini. Od tada Romi neprekidno lutaju svijetom u potrazi za svojom srecom, a izgleda da je navedeno prokletstvo neprekinuto jos od davnina. I ovdje stoji poenta koja se tice teme o kojoj pricam, a to je, ne zamjerajte se onom ko je neko ako ste mali i sicusni.
Da sam ja neko, sta bih?! Iz teksta gore mozda i vidite koliko je tesko ovo pitanje za mene. Mogao bih odlucivati o sudbinama. Ta moc je veliki afrodizijak, zavisnost. Bio bih popularan. Ne snadje se svako u tom moru pritisaka. Trenutno stanje u BiH je sledece: mir medju narodima, medju klasama borba nikad veca. Da moj potpis vrijedi toliko koliko i od onog nekog, sve bih uradio da smanjim borbu klasa, pomogao bih slabijima. Jer sam ja cijeli zivot taj slabiji. Slusao bih glas naroda u sferama u koje se ne razumijem. Popravio bih reputaciju Roma, jer ne drzimo svi trube, ima nas nekoliko i skolovanih, cisto da znate. Bas zbog loseg odnosa tog trenutnog nekog, mi smo u takvoj situacji u kakvoj smo. Vidjate nas po ulicama. Zasto drzava ne pokrene neki program za zbrinjavanje Roma, pa onda neki program za zaposljavanje istih? Ovo je pitanje za tog nekog ako nekad bude citao ovaj tekst. Sve bih to uradio, ne bih pravio podjele po boji koze. To je najgora podjela.
Dugo smo mi sa vama ovdje i dijelimo sudbinu Balkana. Ne mogu Romi sa svakim dijeliti prostor i vazduh. Ovo je veliki plus za balkanske narode, zato vratite nam to na neki nacin. Zelimo vise da ucestvujemo u drustvenim desavanjima, da se i nas nesto pita. Da sam ja neko, ne znam sta bih iskreno, znam sta bih voleo, ali ne znam da li bih mogao. Ne znamo dok se ne nadjemo u kozi tog nekog, jer nije on sam neko, ima njih dosta. Sustina je da smo svi mi neko, glas gomile moze da grmi, da trese, samo ako se ulozi mnogo entuzijazma i zelje. Sam nesto postici je mnogo tesko, zato udruzimo se kroz nase zajednicke ciljeve za dobrobit svih nas. Svi smo mi neko.
Za konkurs “Da sam ja neko”.