Taumatrop je jednostavna, ali nekad jako popularna igračka zasnovana na prostoj optičkoj iluziji. Radi se o okrugloj pločici naslikanoj različitim slikama sa obe strane, a na suprotnim krajevima pričvršćena je koncem. Zahvaljujući činjenici da se u našem oku slika zadržava djelić sekunde, taumatrop obrtanjem vješto koristi upravo taj trenutak i u momentu kad vam se oko privikne na jednu sliku, u mozak pošalje drugu. Time se stvara utisak cjelovite slike, iako se u suštini radi o dvije odvojene slike…
Dobro, jasno vam je, …da ne dužim više…
Naše političke vođe su očigledno iskoristile ovaj davno isprobani mehanizam obmane. Jedino što se ovdje koristi suprotan pristup. Na ovom taumatropu se sa jedne strane nalazi pozicija, sa druge opozicija. Svakih par godina pločica se obrne i izmanipulisana masa ima utisak da se nešto uistinu mijenja. Iznova i iznova nasijedajući na isti trik, naivan narod očekuje velike preokrete, koje sa svojim obećanjima donosi nova-stara vlast. Kako je u svakom trenutku samo jedna strana prednja, političari uspijevaju vješto da prikriju činjenicu da su vlast i opozicija samo lice i naličje iste politike. Prisutnost svake od njih na osvijetljenoj sceni šarene laže omogućeno je postojanjem one druge u njihovoj pozadini.
Onima koji žele duže da posmatraju tu opscenu predstavu, lako je uočiti kompletnu sliku. Međutim, kao što je kod optičkog taumatropa iluzija postignuta inertnošću oka na promjene, u političkom je prevara, kod velikog broja ljudi, omogućena njihovom inertnošću prema dugoročnom posmatranju stvari. Radije će odmah prigrliti ponuđenu flašu piva i oval vrućeg pečenja, dok se njihovi politički lideri, zamašćenjih podvoljaka i dvostruko prljavih obraza, cerekaju na njih sa uzglavlja šatora.
Upravo zagovaranje politike hljeba i igara, vulgarnih dijaloga i lažnih tenzija, stvara pogodnu atmosferu da se za samo jednu generaciju rasparča ono za šta je bilo potrebno deset da se izgradi. Najveća greška je dijeliti ljude po pripadnosti partijama ili tražiti za koji od dva loša tima navijati. Za obe strane je ionako u interesu da zgrnu pare prodavajući travnjak na kojem igraju.
Možda je do mene, ali mi se čini da ova zemlja ne može nijedan korak naprijed sve dok se svi ti lešinari prerušeni u paunove, koji se šepure ovim našim vrtom, ne nađu sa jedne strane, a kavez sa druge strane pločice. Da sam neko, zavrtio bih u nedogled…
Napomena: Za konkurs „Da sam ja neko“