Da sam ja neko, ova naša Bosna mila, bila bi nam velika sila veća i od Amerike. Eh da sam ja neko, zamisli samo to, ne bi više starica suze lila niti bi skitnica za hljeb molio. Često sanjam da sam neko, zamišljam moju Bosnu bez podjele, onako prirodnu u svoj svojoj ljepoti .Ona je i u snu i u javi moj bol i moja radost, i znam da nema nje, ne bi bilo ni mene. I ne može se od Bosne pobjeći jer ona je u svima nama baš kao krvotok. Ne trebam sanjati da bih znala da je Bosna nešto što se voli čuva i štiti. Uvijek je bila posebna baš kao dragulj i danas a i kroz vijekove. Naša prelijepa Bosna puna je prirodnih bogatstava samo što oni koji mogu nešto uradit ili ne žele ili ne znaju kako da pomognu da ona ponovo kao nekad stane na „noge“. Svi mi možemo pomoći našoj zemlji, prestati samo sanjati o boljem životu, uzeti stvari u svoje ruke, postati neko bar na trenutak i pokušati sve. A kad čovjek malo bolje razmisli, shvati da smo mi kao građani BiH već neko, neko ko ima moć da promjeni stanje . Ne mogu objasnit koliko volim tu zemlju punu bola i radosti, zemlju koja je hiljadu puta bila na dnu i opet sa dna ustajala i ostajala uspravna i nepokorena, uvijek iznova i iznova. Mi Bošnjaci nikad nismo učili na sopstvenim povjesnim iskustvima, i nećemo da gledamo unazad a nemamo gdje gledati ni unaprijed. A ono malo što smo ima li nade već su političari uništili svojim neradom i nepažnjom. Ne razumijem kako neko može predstavljat svoju zemlju a ne radit ništa za njeno dobro i njene građane već samo za svoje. Zašto su ljudi takvi? Zašto na to pitanje ne mogu čak ni sebi dati odgovor.? Zašto ti naši političari nemaju ni mrvicu stida, pa to je zemlja u kojoj su rođeni oni, njihovi očevi i djedovi. Jedna jedina nasa prelijepa zemlja, zemlja koja nije kriva za ovakvo stanje u njoj, već oni koji je „kao“ vode i vole. Da sam ja neko učinila bih da naša Bosna i Hercegovina stane na svoje noge, da se razvija, da postane zemlja i mladih i starih. Da mladi ne odlaze iz nje već naprotiv da oni koji su otišli se vrate. Ne bih dozvolila da obrazovani ljudi odlaze iz naše zemlje, jer sa njihovim odlaskom gubi se i ono malo što je država uložila u njihovo obrazovanje. Država bi trebala da održi kontakt s tim ljudima i da te mlade ljude stimuliše da se vrate u svoju zemlju i pokrenu biznise putem kojih će se iskoristiti privredni potencijali koje ova zemlja ima. Pa zar ima neko da ne voli moju Bosnu, zemlju punu ljubavi i radosti. Pa nigdje na svijetu nema tako lijepe zemlje sa nizom prirodnih pejzaža, kultura, tradicije i ljudi. I nigdje na svijetu nema više različitosti i kulturnih ljepota kao kod nas. BiH je mala zemlja al ima dovoljno problema kao neka velika. Naši političari ne rješavaju probleme već ih samo povećavaju, i ne pokazuju volju za rješavanje tih problema. Gledamo iz dana u dan kako nam država propada i kako ljudi na vlasti ne rade ništa pozitivno u korist građana . Da sam ja neko prvo bih mijenjala svijest građana , jer od njih treba početi, trebaju naučit reći svoje mišljenje glasno da bi ih svi mogli čuti, jer samo ćemo tako stimulisat političare da postanu odgovorni. BiH je najbogatija vodom u regiji, bogatija je od mnogih zemalja u svijetu. Ona raspolaže najvećim količinama pitke vode po glavi stanovnika. Mislim da bi trebalo tu prednost u odnosu na druge zemlje iskoristiti. Pošto se vode u BiH neracionalno koriste pa tako zagađuju i okolinu potrebno je građane educirati da je naša voda resurs bez kojeg se ne može živjet. BiH još uvijek nije iskoristila svoju konkurentsku prednost i ne radi ništa na tome. Da sam ja neko ja bih iskoristila tu prednost, tako sto bi promovirali flaširanje naših voda jer su puno kvalitetnije od onih koje mi uvozimo. Povećala bi izvoz vode, tako što bi izvozili u zemlje koje nemaju dovoljno voda to su zemlje Afrike i Azije. Kako na mladima svijet ostaje ja bih poboljšala i obrazovanje. Djeca bi učila s razumijevanjem ne bi samo pamtila podatke, studenti bi mogli ocjenjivati svoje nastavnike , obrazovanje bi bilo dostupno i besplatno svima, poticala bi se kreativnost kod učenika odnosno mogli bi slobodno iznositi svoje ideje. Više bi se sredstava izdvajalo za obrazovanje pa bi tako obrazovni sistem bio kvalitetniji. Da sam ja neko ne bi dozvolila da strani investitori izbjegavaju BiH i ulažu u druge zemlje . Administrativna procedura ne bi više bila velika kao što je slučaj danas, jer brojni investitori baš zbog takve procedure ulažu u druge zemlje jer ne žele čekati 37 dana da bi otvorili firmu. Smanjila bi troškove koji su potrebni da bi se registrovala firma i tako bih privukla strane investitore koji bi dobrinjeli ekonomskom napretku. BiH je zemlja različitih nacija i baš zbog toga bi mogla da privuče razne investitore iz svih dijelova svijeta. Kultura je nešto što država i narod trebaju čuvati, jer narod koji nema kulture nema ni budućnosti. Da sam ja neko kulturne institucije se ne bi zatvarale, izdvajalo bi se više novca za kulturu, riješio bi se njen pravni status, i konačno bi donesena odluka o tome ko će plaćati održavanje kulturnih institucija. Što se tiče poljoprivrede povećala bih podsticaje i smanjila cijene repromaterijala za sjetvu, pa bi se tako mnogi ljudi mogli baviti poljoprivredom . Sve ovo što napisah izgleda mi kao neki san, jer da bih bila neko potrebna mi je hrabrost a ja je još uvijek nemam. Znam mlada sam treba mi još vremena, trebam dosta toga u životu proći da bih postala neko jer ne može svako biti neko. Svi mi prvo moramo postati čovjek pa tek onda neko jer danas su svi ljudi rijetko je ko čovjek. Ne znam da li će moj san jednog dana postati java, niti da li će se ovo što sam napisala ostvarit. Ali ostaje mi nada i vjera u to, vjera da će jednog dana sve biti bolje.
“Za konkurs ‘Da sam ja neko'”