1. Ne televiziji bi svaki dan prije podne i popodne po dva sata bili crtani filmovi. Umjesto serija u udarnim terminima bi bile zabavne emisije i kvizovi za cijelu porodicu. Iza toga bi bili filmovi. Dnevnik bi bio strogo zabranjen za lica mlađa od 16 godina.
2. Napravila bih široku i trajnu kampanju protiv bacanja smeća i zagađivanja prirode. Dodjeljivala bih ogromne kazne za pljuvanje na ulicu. Od tih para kupovala bih sadnice, da djeca sade drveće.
3. Zabranila bih saobraćaj kroz centre naših gradova. Uvela dugačke i široke pješačke zone. Samo bih torbe đacima učinila lakšim, da u školu mogu da trče.
4. Skratila bih radno vrijeme na šest sati. Subote i nedjelje se ne bi radile. Ljudi bi bili pozivani da pješače na naše planine, da rade u baštama, da voze bicikle, da sjede pored rijeka, da pomažu starijima i bolesnima, da slikaju, da plešu, da prave originalnu odjeću, da čitaju.
5. Plate bi bile skromne, od puno para čovjeka zaboli glava i postane proklet. Najmanja plata, koliko je dovoljno da se preživi. Najveća samo pola veća od najmanje. Premijer i predsednik kao hirurg, ministar kao redovni profesor univerziteta, svi ostali manje. Poslanici u skupštinama bi imali platu ni najmanju ni najveću, ali jednu jedinu. Niko ne bi mogao da radi dva posla i prima dvije plate. Odbornicima u opštinama bi bilo plaćeno mjesečno 10 sati rada, po srednjoj cijeni rada. Svi prihodi i rashodi u opštinama, kantonima i entitetima bi bili javni. Izvještaji svih inspekcija i svih službi bi morali da budu javni. Sve bi bilo dostupno na web stranicama.
6. Učila bih djecu da se stvari ne bacaju dok se ne poderu, da se od starih farmerica uz malo mašte mogu napraviti nove i originalne. Da auta služe da se ljudi voze, a ne da se sa njima slikaju. Da kuće služe da se u njima živi i raduje i da su najljepše one u kojima ima ljubavi i smijeha, u kojim se sjedi u dvorištu do kasnih ljetnjih sati i u kojima nedjeljom miriše vruća štrudla.
7. Učila bih djecu da mnogo i vrijedno rade, da svašta znaju, da se mnogo i lijepo druže i zabavljaju. Učila bi ih da se stide svake laži i prevare, da sami sebe ocjenjuju i da rade ono što vole. Svako dijete bih u svečanoj tišini odvela u biblioteku da pomiriše knjige, da svaku dodirne ručicama i da se u njih zaljubi.
8. Zabranila bih da ljudi posjeduju stvari koje ne koriste. Sva djeca bi imala dom i ljubav i svi bi imali jednako pravo na liječenje. Siledžije i ubice bih zatvarala na doživotne kazne. I ubice na cesti takođe. Za vožnju u pijanom stanju trajno bih oduzimala vozačke dozvole. Za prekoračenje brzine, najblaža kazna bi bila dva mjeseca rasčišćavanja divljih deponija. Što veće prekoračenje, duža kazna.
9. Ukinula bih pravo na posjedovanje oružja. To ne bi postojalo. Ukinula bih vojsku, ni ona ne bi postojala. Policajci i vozači u javnom saobraćaju bi polagali ispit koji bi se zvao: Lijepo ponašanje.
10. Naša djeca ne bi učila istoriju u zadnjih 100 godina. Nemaju šta u njoj da nauče. Umjesto vjeronauke sva djeca bi učila istoriju religija i sva djeca bi učila sva tri naša službena jezika. I dva strana.
Za konkurs „Da sam ja neko“