Prvi dan
Buđenje u sedam! Da, to je najbolji način – ako želite nešto promijeniti morate biti odlučni, brzi i energični.
Oprao sam zube, popio cijeđeni sok od narandže i pojeo dvije kriške friškog, vrućeg hljeba premazanog medom. Kad ste Netko mnogo lijepih i ukusnih stvari vas čeka svako jutro, a da ne morate ni mrdnuti iz doma. Ne mogu da vam objašnjavam kako, to su neke tajne koje vi smrtnici nikad nećete saznati. Zbog vaše prevrtljive naravi i stalne želje da se petljate u stvari koje ne razumijete i nisu vam date da ih razumijevate, davno sam vas otjerao iz svog komšiluka. A vi ste, poput nerealnih pravednika, optuživali onu ženu da je najveći krivac, žmireći na mušku lakovjernost i povodljivost – a razumjet će te da su i to loše kvalitete – i hiljadama godina prepričavali samo jednu stranu priče. Ali neću sa vama danas o tome. Hoću da vam ispričam šta sam uradio prvi dan mog posla vezanog za vaše živote u zemlji u kojoj živite.
Žalili su mi se dugo da se nisam brinuo za vas, pa evo – da ne bude da sam vam okrenuo leđa zauvijek ove sedmice ću se malo pozabaviti vama. Ovdje vrijeme brzo prolazi, posla je i previše, a vi sve činite da ga zakomplikujete. Pohlepni ste i pravite se da znate sve o ljudskosti i životu. Kao takvi često pravite sranja, a ja da se razumijemo, nisam policajac, neko kreator koji napravi i ostavi vama da živite moje kreacije. Sa vremena na vrijeme moram intervenisati, kao recimo sada, bez obzira svidjelo se to vama ili ne.
Moja pedantnost me sputava da stalno visim iznad vaših glava. Danas ću odraditi dio posla za koji misllim da je najvažniji.
Dakle, poslije doručka sjeo sam na radnu fotelju i pogledao dolje da vidim na šta ličite. Evo šta vidim: zemlja vam je mala, jako mala, a uspjeli ste je podijeliti na toliko granica da se odavdje čini kao prst izbraudan kožnim kanalima. Kada vidim mnogo granica na jednom mjestu znam da ste pohlepni, da dijelite zemlju na manje dijelove ne bi li se osjećali kao kraljevi vaših malih posjeda. Jao ti kraljevi, jedno vrijeme su držali velike zemlje pa su popadali pred streljačkim odredima i giljotinama. Vi i danas želite da ste to? Znajte da će vas obični ljudi kadtad skinuti sa fotelja i staviti pred zidove, kao i sve prije vas.
Glumite kraljeve i šefove. Zemlja u kojoj živite je mala, a pravite svoje zasebne zakone; pričate istim jezikom, a govorite da to nije isti jezik; smijete se istim stvarima, a govorite da vam je kultura različita… Sa moje pozicije, čini mi se da ste previše uzeli furseta u mržnjama koje eksploatišete.
Jednim potezom sam izbrisao granice vaših podjela. Oduzimam vam vaše podjele, oduzimam vaše male titule, pozicije sa kojima oholo kreirate sudbinu običnih ljudi. Oduzimam vam to što najviše volite – fotelje, stolove od oraha i pristupe dokumentima za oduzimanje para.
Laku noć