Glad

Više od razrušenih zgrada, ranjenih demonstranata i policajaca bole me komentari oko mene. Sve su to, kažu, Mudžahedini. Hoće da rasture Srbe i srpstvo. Ne podržavaj nipošto, hoće da nas ukinu i preuzmu. Jedna gladna usta da preuzmu druga! Ma nemojte molim vas! Šuti, ne iznosi stav, jer to znači da nisi ni Srbin, ni patriota. Srbin si ako si gladan, slušaš i kriješ se u mišiju rupu. Nemaš stav i samo balansiraš da se, ne daj Bože, nekon ne zamjeriš. Osim Mudžahedinima. Mrzi njih, pa možda dobiješ i neku benificiju. Npr. da budeš član Upravnog odbora. Lijepa lova, 400 KM mjesečno. Sastaneš se tri puta godišnje. E, to ti je srpstvo! Mrzi bližnjega svog! Zar je moguće da smo toliko oslijepili da ne vidimo dalje od nosa? Da nas sve redom varaju i smiju nam se iza leđa, a to uvijek sa istim, ofucanim i poderanim džokerom zvani nacionalizam koji bi do sada i pokusni kunić u kavezu shvatio? Nacionalizam koji to nije. Patriotizam se valjda brani postupcima! Pomozi gladnom! Glasaj po savjesti! Poštuj ljude! Živi u svom gradu, ne seli se preko granice! Budi pametan, misli svojom glavom! Ne boj se glupljih od sebe! Mijenjaj jednu po jednu stvar dok masa ne shvati da je dosta! Kao odbornik u Skupštini Grada od mnogih kolega čujem da je sve to bagra (oni nisu tako gadljivi na mudžahedine, jer vlast je vlast) koja bez veze proziva političare. Ja se Boga mi još nijednom ne osjetih prozvana. A kažu mi i da na nekoj budućoj listi neću dobiti glasove. Sad je trenutak da političari šute! Da vide kako će to da se razriješi, pa da mirno čitamo novine na sjednicama. Do tada-rizikuješ fotelju. A Boga mi i glasove. Evo, ja ih rizikujem. Desničarski mi ne treba nijedan jedini. Hvala mu, ali ga se malo i bojim. Neka mi ne prilazi.
Da budem jasna, nisam za nasilje, nikad i nigdje. Da budem jasna, volim Republiku Sprsku i volim dobre ljude, volim svoj grad. Nisam za mudžahedine, nisam za to da me prave majmunom i optužuju da nisam patriota, dok jedu janjetinu sa mudžahedinima, broje pare i znaju da će to raditi još godinama, jer imaju džokera-ubij baliju, ubij ustašu, ubij četnika. Izvinjavam se, jer ne znam šta se piše velikim, a šta malim slovom (nisu me učili, mamicu im izdajničku). I na kraju, molim one koji mi kukaju da su gladni i nesretni da mi ne prilaze ovih dana da mi kažu da neće na protest gdje podržavamo NJIH koji žele da unište NAS i da je sve to velika teorija zavjere u kojoj mudžahedini, Vučić, Tihić, Elvis Prisli i ko sve više ne sve to nešto “muti” da nam nešto naudi. Šta tačno, čuće se. Glad je ista i ovde i tamo, ali izgleda da još ima dovoljno hrane po kontejnerima.

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Pismo Druga Tita

Salaš

Ukrajinski otpor

Svi štampaju novac

Da li nama ima spasa

Primorani

Prinuda za mir

Najčitanije