Nacho Cruzeiro rođen je u Bisti,gradiću u nastajanju i nastojanju da postane centar pokrajine L.Datum rođenja nije tačno poznat,prašnjave knjige daju oprečne podatke.Rano je ostao bez roditelja i djetinjstvo je proveo na stričevoj farmi.Odmalena se isticao po snazi,vještini baratanja lasom i gotovo staračkim očima,kojima je prezrivo gledao na svijet oko sebe…
Opismenio se u kasnom djetinjstvu-pod okriljem patera Albana,lokalnog sveštenika,koji je farmersku djecu nastojao podučiti nečemu drugačijem od katihezisa-stoji i da je mladi Nacho volio brojeve…
Na početku Revolucije,Nacho Cruzeiro je bio prvi koji je sa kočijom i dva konja upao u garnizon u plamenu…sa sobom je odnio onoliko oružja koliko su rage mogle vući i nestao u okrilju planina i noći…od Nacha su borci za slobodu KUPOVALI oružje,plaćajući ga svojom sirotinjom…pomalo apsurdna situacija,ali jasna,ako imate u vidu da je Cruzeirov mentor iz djetinjstva,pater Alban sada postao VOĐA i bio je popustljiv prema svom štićeniku…pomagalo je i to što su dijelili profit i zajedno molili krunicu za oslobođenje od okupatora…
Nakon pobjede Nacho Kruzeiro je postao gradonačelnik Biste,koja je ubrzano rasla,pod njegovom čvrstom rukom…U glavnoj gradskoj gostionici,u Nachovom vlasništvu,dizale su se zdravice pod slikom Vođe,koji ih je budno gledao…Nacho nikada nije pio alkohol…
Ljudi su ga voljeli…davao im je pozajmice,bez pitanja,naravno,uz simboličnu kamatu i obavezni poljubac u prsten-pečatnjak na Nachovoj desnoj ruci…
Živio je na rubu grada,u velikoj kući sa baštom i zidovima-sa kćerkom čijoj se majci gubio svaki trag…
Nedjeljom je u crkvi Krista Iskupitelja-koju je podigao svojim novcem,sjedio je u prvom redu i prvi primao krv i tijelo Božiju…
Kćerka mu je stradala u jahačkoj nesreći i više nije hodala,a Cruzeiro je do smrti bičevao konjušara,a konja je poštedio…
Bio je na Vođinoj sahrani i poslije toga se povukao iz javnog života,samo bi se pojavljivao nedjeljom i praznicima…
Masa je jednog dana provalila zidine kuće Nacha Kruzeira i odvukla ga u gradsku crkvu,gdje su ga živog zapalili,kako to samo masa umije i zna…ostale su ruševine njegove gostionice,popljuvana Vođina slika i priča koja potvrđuje da revolucija ipak jede svoju djecu…