U ovom čudnom, brzom, sveproždirućem vremenu često se zapitam: “Trebam li se sad čuditi?” Ne zato što ne vidim ništa meni neobično, već što drugima to nije čudno. Gledam u ljude ko’ šarena vrata u tele i pitam se ko sad nije normalan? Ja? Oni? Ili ipak vrijeme? Tako u ovoj (to već svako zna) državi što liči na sve samo ne na državu, razgraničenja između normale i abnormale se pomjeraju, a na kraju će, u to sam siguran- nestati.
Tako sam u jednom svom normalnom danu, ako ga ikako mogu nazvati takvim jer ništa više nije normalno, pa ni u mom životu, išao na neku stranicu što se zove “www.vladausk.ba” da pročitam kakvu novu bajku. Vjerujte mi, ljudi što rade tu su profesijonalci, nadmašili su oni i Grimove i Ezopa. Ljudi kuju priče koje su tako vjerodostojne da mnogi pomisle da su istinite. Ali za tu uslugu imaju odgovarajuću naknadu. Satraše’ se oni jadnici od posla. Svima se spava na sjednicama, umorni, nenaspavani, bude mi ih žao. I tako sam otvorio njihovu web stranicu u nadi da ću moći malo pustiti dušu, i uz merak čitati nove laž.. khm.. bajke.
Auu kako mi je žao, jadnicima su hakeri sa kosova provalili na stranicu. Sad ću ja biti uskraćen da čitam njihove bestsellere. Sigurno se trude da poprave to, i sigurno su već prijavili hostu da ima je provaljena stranica, te da se treba reorganizirati. Jadničci se razguliše’. Šteta što im ništa to ne pomaže. Stranica evo peti dan ne radi a moram gledati logo od tih hakera. Baš mi je žao. Kao i političarima.