Svakodnevnica mi je postala sustret sa ljudima koji će mi se požaliti za nešto i za to automatski okriviti drugoga.
Svaki svoj neuspijeh kao po pravilu obavezno ćemo pripisati drugome. Da li političarima koji su uvijek krivi što nemamo posao, kuću na moru i vikendicu na Vlašiću, profesoru na fakultetu jer tobože ne da šestice bez šuški, onoj maloj plavoj jer je eto rospija i neće me jer nisam babin sin. Da kod nas čujete da neko prizna da je za svoje nesupijehe i greške najviše on odgovoran, to je moguće isto koliko da snijeg padne usred ljeta u Sahari. Jednostavno kod našeg naroda takva opcija ne postoji, ja sam najbolji, mi smo najbolji i tu je kraj priče.
A ako neko slučajno uspije, onda ti dobri ljudi ili ti ga raja obavezno će mu prišit da je prevarant, kriminalac, bludnik, babin sin i sve što je potrebno samo da ga diskredituju i etiketiraju kao zadnju ljigu. Ovdje će ti sve oprostiti osim da uspiješ i da budeš drugačiji od ostalih.
Naše društvo iz dana u dan sve više postaje društvo prosjaka koje uvijek očekuje da će neko doći sa strane da će nam pomoći i da će promijeniti nešto. Teško da će neko pokrenuti nešto samostalno i pomoći i sebi i drugima, pogotovo da će pokrenuti nešto gdje ne vidi svoje interese. Uvijek je neko drugi kriv i neko drugi to trebao obezbijedit, opravdanje će se jednostavno uvijek pronaći.
Uvijek ćemo se djeliti na jedne ili druge, samo da imamo nekog koga ćemo moći okriviti za nešto što nam ne odgovara, ako ništa zato što je drugačiji od nas. Da li smo mi društvo koje je jednostavno ne može smoći snage, da prihvati pravila, gdje imaš pravo biti drugačiji, gdje vrijediš prema zaslugama, a ne prema toma da li jesi ili nisi rođeni Sarajlija, Mostarac ili Tuzlak, odnosno Bošnjak, Srbin ili Hrvat. Ne, ne mrzimo se mi što smo različiti već što nas bole sličnosti a oni su nam rekli da nismo isti i da ne možemo biti nikada isti, i da su oni krivi za sve naše probleme.
Kada ćemo shvatit da nam niko neće popravit situaciju, dok je mi ne poparavimo sami sebi. Da nam niko ništa nije i neće dati jer nas voli, da nam ne može biti preči Istanbul, Zagreb niti Beograd od nas samih. Kada ćemo smoći snage i reći isti smo i svi smo zajedno krivi što smo u govnima ?! Kada ćemo smoći snage i pogledati istini u oči ??
A.S.