Poslednja prepucavanja oko Zakona o ispitivanju porijekla imovine stavila su me u veliku dilemu: ne mogu da odvagam ko više voli svoj narod – SNSD ili SDS? Čas jedni, čas drugi na vagu stavljaju po jedan teg ljubavi, pa je krajnji ishod ove utakmice potpuno neizvjestan.
Iz SDS-a su navalili da proguraju taj zakon, a SNSD se iz petnih žila trudi da to spriječi, pa obije strane svakodnevno vade adute za „za“ i za „protiv“. Jasno je da SDS u tome vidi veliku šansu za svoju pobjedu na predstojećim izborima, a još jasnije je zašto se SNSD protivi tome.
Pomalo smiješno i naivno zvuče obrazloženja iz vladajućeg tabora kako taj zakon ima kamaru nedostataka i da nije primjenjiv u praksi. Pa, pobogu, to je tek nacrt i svako može u hodu da na njega dodaje amandmane i prijedloge za izmjene i dopune! Šta smeta da se on pusti u proceduru u bilo kakvom „sirovom“ nacrtu, pa neka onda svako mijenja u njemu ono što nije „primjenjivo u praksi“?!
A, šta tu zapravo smeta, znaju vrlo dobro svi normalni ljudi. Sve je jasno kao noć – treba samo upaliti svjetlo i vidjeti ko je šta i koliko hapio! Iz oba tabora. I ko se boji više, a ko malo manje tog zakona.