Hladna noć, samo tvoje lice svijetli u tami
Kroz otvoren prozor osjećam miris mokre ulice
I hladan zrak sto me svojim dodirom mami
Još jedna neprospavana noć i ludilo kojem nema kraja
Guši me,osjećam da je kraj već tako blizu
I već me privlači njegov mrtvački stisak
A zemlja je tako vlažna i vrela
Moj novi dom
U koji se ponovo vraćam
Priviknut na njen zagrljaj, napokon siguran
Sve je to samo igra sudbine
A ljudi samo marionete na pozornici života
Čiji konci su već odavno popucali
Ali nas još uvijek drži ona jedna tanka nit
Toliko tanka ali opet dovoljno jaka
Da joj se ne možemo oduprijeti i osloboditi se.