Društvo se mijenja. Ljudi postaju čvrsto vezani uz svoje računare- ovisni su o računarskim igrama, koriste računare u profesionalne svrhe, postaju ovisni o internetu kojim su povezani s cijelim svijetom… To naravno mijenja njihov život, običaje i navike. Javljaju se novi oblici komunikacije, a prostorna udaljenost ne čini nikakvu prepreku da poslana poruka ne bude primljena u sekundi hiljadama kilometara daleko. Razvoj informacijske tehnologije i globalna umreženost uzrokovali su najbržu društvenu promjenu u historiji. Već je 1964. McLuhan stvorio izraz “globalno selo”, predviđajući razvoj globalnih komunikacija koje su pomjerile sve granice.
Internet pruža alternativu, ljudi tamo pronalaze ono što im nedostaje u stvarnom životu. Glavna razlika virtualnih i stvarnih zajednica je što virtualne nisu zajednice u pravom smislu riječi, one su simulacija stvarnih. Njih se ne može pronaći na karti, ne može ih se vidjeti. Učesnici virtualne komunikacije razgovaraju tekstom, najčešće se ne gledaju u oči i ne čuju glas jedan drugom. Također nedostaju vrlo bitni komunikacijski znakovi, poput gesti, intonacija, izraza lica, govora tijela… Postavlja se pitanje kako je moguća komunikacija, a pogotovo nešto više od razgovora, u takvom “hladnom” mediju?
Pitanje je zapravo koliko komunikacija na Internetu zaista utječe na promjenu ponašanja u stvarnom životu. Zanimljivo je kako ljudi počnu stavljati “smile” znakove u razglednicama ili kad u komunikaciji licem u lice žele staviti “smajlić” jer se “ne mogu sjetiti” kako se to fizički radi Izgubljenost u svijetu koji se neprestano mijenja može dovesti do otuđenja i izbjegavanja suočenja sa realitetom, što je put u stres i psihičke poremećaje. Karakteristike ovisnika o internetu su da zanemaruju događanja IRL (in real life, stvarni život izvan mreže). Većinu poznanika i prijatelja imaju na internetu. Ukoliko ih se prekida u aktivnostima na mreži, osjećaju nelagodu. Nisu u stanju kontrolisati ukupno provedeno vrijeme, započnu neku aktivnost (recimo provjeravanje poruka) a završe u sasvim drugoj, nebitnoj aktivnosti, i od toga nemaju nikakve stvarne koristi, osim što su protraćili vrijeme.
Nailazeći na prepreke, probleme, suočavajući se sa osjećajima odbačenosti i usamljenosti neke osobe bježe iz realnosti u imaginarni svijet gdje stvaraju identitet kakav žele, i život kakav priželjkuju u stvarnosti. Vremenom, postaju ovisne o internetu, jer počinju da žive samo tim imaginarnim životom, sve više i više se povlačeći iz realnosti. U ovoj internetskoj “ovisnosti” ne postoji apstinencijska kriza, već samo određena nelagoda ako se ne može ponoviti uobičajeno ponašanje korištenja nekog Internet servisa. Ovaj je poremećaj vezan uz neurotske smetnje, nešto kao prisilno ponašanje – na primjer, slično tikovima. Kao kada bi prao ruke četrdeset puta dnevno, provjerava e-mail isto toliko puta. Nije zapaženo da bi svi ljudi koji koriste Internet mogli postati “ovisni”. Ukoliko ste satima neprestano na internetu, eventualno vam se može desiti da imate glavobolje ili uznemirenost uslijed izloženosti zračenju monitora (elektro-smog) ili problem zbog prevelikog telefonskog računa!
Proces alijenacije (otuđenja) modernog čovjeka dovodi do namjernog izdvajanja od realiteta. Ovo je bitno različito od profesionalaca koji stalno “vise” na internetu kao sistem administratori, web masteri ili uslijed nekog drugog posla, što je društveno prihvatljivo. Oni su često sretni kada mogu imati odmor od napornog posla na Internetu, za razliku od “ovisnih” kojima je “biti na internetu” samo po sebi svrha.
Zavisnost od interneta predstavlja savremeni oblik zavisnosti koji označava stanje pojedinca u kojem upotreba interneta predstavlja dominantnu životnu aktivnost koja ga izoluje i stvara negativne posljedice i po njega i po okolinu. Ovaj oblik zavisnosti je relativno novi socijalni problem i nova bolest.
U okviru zavisnosti od interneta problem predstavlja sve prisutnija zavisnost od sajtova za društveno umrežavanje. Internet servisi za društveno umrežavanje su sajtovi (stranice) koje za cilj imaju stvaranje virtualne zajednice ljudi sa zajedničkim interesovanjima i aktivnostima, zainteresovanim i za istraživanje interesovanja i aktivnosti drugih. Na ovim sajtovima korisnici se mogu družiti, učlanjivati se u grupe, dodavati prijatelje i slično. Procjenjuje se da trenutno u svijetu postoji oko 200 sajtova za društveno umrežavanje, a najpoznatiji su MySpace i Facebook. Facebook je nastao 2004. godine, a danas ima oko 200 miliona korisnika. U Srbiji je zabilježeno 5% zavisnika od Interneta. U Kini ima 24 miliona zavisnika od interneta i skoro polovina njih ima između 18 i 30 godina.
Zavisnost od društvenih mreža može se objasniti velikim brojem dostupnih sajtova, viškom slobodnog vremena i nedovoljnim obavezama. Ova zavisnost također može biti protumačena kao rezultat nedovoljnog nadzora od strane roditelja kada su u pitanju mlađi korisnici.
Razlog za opsjednutost novostima iz tuđih života na društvenim mrežama se može shvatiti u okviru afilijativnog motiva te svijesti o ambijentu, koja postoji u svakom pojedincu. To znači da ne moramo biti u komunikaciji sa svojim okruženjem već je dovoljno samo postojanje svijesti o njihovom prisustvu kako bi se stvorio virtualni osjećaj sigurnosti, koji je urođen i naslijeđen od predaka koji su živjeli u čoporu i osjećali se zaštićeno samo uz veći broj ljudi.
Zavisnost o društvenim mrežama se također može objasniti fizičkom udaljenošću ljudi jednih od drugih, otežanim uslovima za putovanje izvan državnih granica, nemogućnošću saznavanja u okviru postojećih sredina pa je neophodno tražiti potrebne informacije.
U cyber-prostoru, posebno na društvenim mrežama, ljudske potrebe se sve više mogu zadovoljiti. U promjenljivom svijetu, gdje je moć mjerilo znanja i gdje se zanemaruju mnoge tradicionalne vrijednosti u korist modernizacije, potreba za interpersonalnim kontaktom i za pripadanjem zajednici izraženija je nego ranije, a istovremeno isto tako potisnuta i bez mogućnosti ostvarenja u realnim životnim uslovima.
Potreba za učenjem, uspjehom, samopouzdanjem, priznanjem i samopriznanjem sve više se realizuje u virtualnim, cyber svijetovima. Mogućnost stvaranja vlastitog identiteta po želji daje sigurnost, a kako nema unaprijed očekivanog straha, lakše je pristupiti drugima jer nema mogućnosti razočarenja, kao recimo u stvarnom životu.
Društvene mreže omogućavaju ispunjenje potrebe za samoaktualizacijom, ali istovremeno sve više potiskuju želju za pripadanjem stvarnom svijetu. Odlazak u virtualni svijet više nije kratkotrajni bijeg od realnosti i način opuštanja već postaje jedini priznati svijet za sve obimniji broj korisnika. To bi mogla biti urođena slabost ličnosti, da poklekne pred svakom preprekom i problemom, ne suočava se sa njim, nego ga rješava na taj način što bježi u svoj svijet i gleda većinu dana u ekran računara.
U većim gradovima sa ogromnim brojem ljudi, ljudi su otuđeniji, gube veze i normalna komunikacija slabi, sve više i više se otuđuju, a da ne bi bili usamljeni prijatelje, kontakte, pažnju traže u virtualnom svijetu. Koliko je ta potreba rasprostranjena, jasno nam govore podaci o broju korisnika društvenih mreža. Uostalom, koliko vaših poznanika nema profil na Fejsu?
5 znakova ovisnosti:
Propuštate san zbog korištenja Facebooka
Na Facebooku provodite više od 1h dnevno
Opsesivno pronalazite nekadašnje prijatelje i ljubavi na Facebooku i komunicirate s njima
Ignorišete poslovne obaveze zbog Facebooka
Pomisao na napuštanje Facebooka izaziva nemir
Do narednog susreta u cyber svijetu, pozdravlja vas psiho87