Piše: Zoran Janković
(autor je novinar i magistarski kandidat nauke o bezbjednosti)
Oni koji su tuženi i treba da im se sudi su Dušan Silni a tužilaštvo je Uroš Nejaki. Namjerno je to tako; zna se da je Dušan Urošu – tata. Jer ako Specijalno tužilaštvo RS nije imalo snage da do kraja istraje na optužnici za organizovani kriminal protiv kumovog kuma, mala je vjerovatnoća da će smjeti iza rešetaka smjestiti samog kuma; kuma svih kumova u RS.
Nekako nevjerovatno mlako mediji Republike Srpske prenijeli su vijest da je juče (11.10.2011. godine) Okružni sud Banjaluka oslobodio krivice sve optužene u slučaju „Medicinska elektronika” (ME). Oslobađajuće presude izrečene su Milu Radišiću, najvećem akcionaru ME i vlasniku firme „Grand Trejd” iz Banjaluke, Željku Katalini, bivšem direktora ME, te Draganu Cerovcu, bivšem člana Nadzornog odbora u ME.
Specijalno tužilaštvo je, tokom suđenja, odustalo od optužbi za organizovani kriminal, te Radišića i ostale optužilo za manipulaciju cijenama akcija i zloupotrebu.
Zajedno sa pomenutom trojicom na optužnici se još ranije nalazio i Bojan Golić, bivši v.d. direktor Investiciono razvojne banke (IRB) RS, koji je, u međuvremenu, priznao krivicu za nesavjestan rad u službi i milionsku manipulaciju sa cijenama akcija ME i osuđen na četiri mjeseca zatvora.
A sa vrlo malo novinarskog „backgraund“-a na površinu ispliva činjenica da je oslobođeni Mile Radišić Miloradu Dodiku – kum. Pa nije moguće da ova činjenica nije vrijedna spomena?! Pokušaćemo pratiti nit ovog kumstva. Baš da vidimo gdje će nas od/dovesti.
A vodi nas ka tome da je Radišić, za vrijeme prvog premijerskog mandata Milorada Dodika (1998-2001.), bio direktor „Lutrije“ RS. U tom periodu, prema dostupnim činjenicama, počinje nevjerovatni finansijski uspon Milorada Dodika. A samo godinu dana prije toga, zbog lične prezaduženosti i dugovanja njegove firme „Igokea“, Dodik je bio u debelom minusu, spekulišu mediji. Naime „Agroprom“ banka tada mu je oduzela kuću u Laktašima jer nije mogao da servisira kredit od samo 80.000 maraka. Odmah po dolasku na vlast počinje njegov filmski, finansijski uspon. I njegov i kumov.
A još prije toga kum mu, Mile Radišić, prema tvrdnjama „bhmagazin.com“ dugo je bio poznat isključivo kao vozač Branislava Lolića. Užoj javnosti, naravno. Nekadašnji visoki funkcioner SDS-a Branislav Lolić, koji je u sukobu Radovan Karadžić-Biljana Plavšič podržao Plavšićevu, sa njom je osnovao novu stranku – SNS. I učlanio i Radišića. Svi će, nešto kasnije, preći u SNSD. Dotadašnji vozač, nekako naprasno, postao je „akademski obrazovan građanin“, a ubrzo, ni manje ni više, nego – direktor. I to ne bilo čega već „Lutrije“ RS. Nije kum dugme.
U dogovoru sa kumom (neki kažu u – talu), kao direktor ove moćne, državne firme, Radišić je potpisao ugovor između „Lutrije“ RS i Kiparske firme „Glori“. Prema informacijama sajta „žurnal.info“ tim ugovorom „Glori“ je u zajednički posao unio: jedan računar i jednog čovjeka u menadžerski tim. „Lutrija“ sve svoje materijalne, ljudske i infrastrukturne resurse. Dobit se, tvrdi isti izvor, dijelila u odnosu 60:40 na štetu „Lutrije“. A svako je plaćao svoje zaposlene: „Glori“ jednog čovjeka a „Lutrija“ sve ostale. Od ovog ugovora kao i višemilionske muljaže sa štampanjem listića za „Lutriju“, prema tvrdnjama portala „bhmagazin.com“ Dodik je ostao dobar vilu na Kipru i višemilionske iznose kešovine. Naravno i kum mu.
Odlazak Kuma sa mjesta premijera koštao je i Mila Radišića direktorskog mjesta. Međutim, suštinski gledano, posao je i dalje ostao u krugu porodice, jer je za novog direktora imenovan anonimus Siniša Dojčinović. Najjača profesionalna referenca bila mu je – sestrić Mila Radišića.
Pratimo dalje kumovsku vezu. Ponovnim dolaskom na vlast Milorada Dodika Radišić za svega 180 hiljada maraka kupuje milionski vrijednu ME (otkud mu i tih 180 hiljada!?), a njegova firma „Grand Trade“ (e čuj mu imena firme, nikako mi ne liči na šoferski vokabular!?) dolazi u posjed 30 dunuma građevinskog zemljišta u centru Banjaluke, čijom prodajom ima priliku da, u godinama pred nama, postane srpski Rokfeler. Od vozača do milionera! Da sam ovo prije čuo pomislio bih da je to naziv nekog turskog filma ili latino-serije. Prema podacima Centra za istraživačko novinarstvo, koje prenosi portal buka.com porodica predsjednika RS Milorada Dodika je u protekle četiri godine postala bogatija za blizu 9,6 miliona KM. Malo li je!!!
U ovom trenutku kumov(n)a veza vraća se na početak teksta: oslobađanje kuma od optužnice. I suze radosnice. Ne sumnja se da će biti još epizoda.
Ne znam ima li ovo veze sa naprijed rečenim kumovanjem; neki tvrde da – ima. Naime, predmetni sudija (sramota je reći, ali ja stvarno ne znam kako se imenica „sudija“ piše u ženskom rodu. Kad sam išao u školu uvijek je bila muškog roda) Vesna Stanković Ćosović krajem prošle godine dobila je posao u Sudu BiH, ali ga je odbila. Prema tvrdnjama sajta „port.ba“ to je učinila samo zato što je, preko ministra pravde u Vladi RS Džerarda Selmana, muža Slavka zaposlila u KPZ „Tunjice“. Isti izvor Stanković-Ćosovićevoj inputira i još nekoliko bitnih stvari: „Sudski postupak protiv njega razvlači se unedogled, premda je Nikica Bajić, jedan od optuženih, prihvatio nagodbu sa Tužilaštvom i priznao „zločinačko udruživanje“. Vesna Stanković Ćosović, sudija Okružnog suda u Banjaluci, mjesecima je odbijala da potvrdi i prihvati nagodbu Bajića i Specijalnog tužilaštva, nakon čega bi, ekspresno, Radišić bio presuđen na najmanje pet godina zatvora. Naši sagovornici iz Specijalnog tužilaštva tvrde da sudija svjesno odugovlači proces, kako bi javnost zaboravila na njega i kako bi Radišić prošao bez kazne“ prenosi „port.ba“ pisanje „žurnal.info“. Jasno je, nadam se, da su portali ovim informacijama operisali prije izricanja presude. Mnogo, mnogo prije. Ali su pogodili suštinu.
U RS-u totalitarni režim?
Svaku državu čine tri poluge vlasti: zakonodavna, izvršna i sudska. Samo ime im govori šta rade.
Onaj ko želi da bude apsolutni gospodar jedne države mora da pod svoju kontrolu stavi sve tri poluge. Milorad Dodik je, komotnom skupštinskom većinom u NS RS, zakonodavnu vlast „stavio u džep“. Ako ne govorim istinu hajde neka prođe kroz skupštinu bilo koja odluka koju nije on aminovao! Time što je mandat dao Aleksandru Džombiću obavezao ga je na poslušnost, kao i na to da ministarske resore podijeli ljudima na koje predsjednik pokaže prstom. I izvršna vlast je, ovim, pod punom kontrolom. Problem je kako ovu treću polugu vlasti, zakonodavnu, staviti u ličnu službu. Radi se i na tome a, činjenice sa terena pokazuju da ima i uspjeha.
Totalitarizam (latinski – cio, potpun): „U pitanju je potpuna podređenost društva državi ili nekoj drugoj političkoj organizaciji, jer totalitarizam ima za cilj i posljedicu totalno podređivanje svih činilaca društvenog života, tj pojedinca porodice i svih ostalih oblika društvenog povezivanja – od privrede i politike do kulture, umjetnosti religije.“1 To kaže struka. Ima li ovih elemenata vladajući režim RS, prosudite sami. No, lično cijenim da je borba da se pravosudni organi u RS stave pod kontrolu vladajućeg režima u punom jeku.
Sljedeći put kad čujete floskule o borbi protiv prenosa nadležnosti RS na nivo BiH i o potrebi da se ukinu Tužilaštvo, Sud BiH i Visoki sudski i tužilački savjet BiH, pokušajte priču staviti u malo širi kontekst od onoga koji nam serviraju režimski mediji. Uz uvažavanje svih objektivnih primjedaba o radu Tužilaštva i Suda BiH. Gdje je bila priča o tome prije nego što je SIPA, pod patronatom Tužilaštva BiH, pokrenula istragu protiv Milorada Dodika? Zašto Dodiku nije smetalo ranije to što Sud BiH sudi (skoro) samo Srbima za ratne zločine?
Potpisnik ovih redaka, u toku progona aktuelnog režima kome je izložen, prijavio je slučaj kršenja Zakona o sprječavanju sukoba interesa od strane SNSD-ovih funkcionera. Prijava je odbačena. Zašto? Zato što, za razliku od BiH nivoa vlasti gdje se o sprovođenju ovog Zakona brine Centralna izborna komisija, u RS to radi Komisija NS RS gdje većinu, to već znaju i mala djeca, ima SNSD. Ta Komisija, vjerovali ili ne, za cijeli jedan četvorogodišnji mandat nije prihvatila niti jednu prijavu o kršenju sukoba interesa, niti izrekla sankciju. Što, priznaćete, ni teoretski nije moguće. Od svog osnivanja CIK je izrekla 124 sankcije. I, uprkos tome, predsjednica Komisije, izvjesna Obrenka Slijepčević, i danas je predsjednica. Ovo jesu činjenice. Ostalo prepuštam rezonovanju čitalaca. Nisam ja Milorad Dodik da vam zaključke dajem prije nego što doznate i šta je na dnevnom redu.
Šta je to: organizovani kriminal i korupcija?
U svakoj državi ima kriminala. Pa i u najorganizovanijem obliku. Zato i postoje institucije zadužene za sprječavanje, otkrivanje i gonjenje počinilaca. Ali i one koje im – presuđuju.
Sva savremena društva suočena su sa problemom korupcije. A bogami i organizovanog kriminala. Neka manje neka više. Kad ove društveno-patološke pojave uhvate maha formiraju se specijalna tužilaštva koja se bore protiv njih. Dakle, samim formiranjem Specijalnog tužilaštva RS priznalo se da je društvo prilično kriminalizovano. Obično se u zadatak ovim tužilaštvima stavlja borba protiv organizovanog kriminala i korupcije. Kod nas i privrednog kriminala.
Korupcija, kaže struka, nije naš proizvod. Ona prati državu od njenog nastanka. Mnogo je definicija, a većinu njih sačinjavaju sljedeći elementi:
– „protivzakonito i nemoralno djelovanje,
– učinioci – lica koja su nosioci državne, političke, finansijske, privredne ili druge javne funkcije, kao i lica koja se pojavljuju kao nosioci određenih funkcija u privatnom sektoru,
– djelatnost se sastoji u iskorišćavanju položaja, prekoračenju ovlaštenja, korištenju funkcije i društvenog ugleda, nevršenju poslova iz svoje nadležnosti, korištenju institucija sistema i institucija u kojima su zaposlena lica koja vrše korupcijska krivična djela:“ 2
Najveći problem kod korupcije jeste to što uništava ekonomsku osnovu društva. I siromašne čini još siromašnijim a bogate još bogatijim.
„Organizovani kriminalitet podrazumijeva, pored postojanja strukture sa visokim stepenom organizovanosti, hijerarhijom, podijeljenim zadacima, disciplinom i planiranjem kriminalne djelatnosti čiji je osnovi cilj ostvarivanje dobiti i stvaranje profita, obuhvata i određenu vezu kriminalne organizacije sa državom i pojedinim njenim organima. Ta veza se može ostvariti u vidu saradnje organa za primjenu zakona sa onima koji ne poštuju zakon i žele da ga izigraju, u vidu neutralizacije policije i pravosuđa i korumpiranja vlasti, kako bi organizovani kriminalitet ušao u legalni poslovni svijet, vršenjem uticaja na politiku, sredstva javnog informisanja, javnu upravu, pravosuđe i privredu, i nasiljem i korupcijom policije, sudstva i političke i izvršne vlasti“3
Nije teško zaključiti da nema organizovanog kriminala bez sprege sa državnim institucijama. A kod nas nema presuda za organizovani kriminal; nema organizovanog kriminala!? I još samo da dodam da je najorganizovaniji oblik organizovanog kriminala – mafija.
Koliko je specijalno „Specijalno tužilaštvo RS“
Ova pravosudna institucija formirana je, dakle, 2006. godine sa ciljem da se uhvati u koštac sa najtežim oblicima kriminala: organizovanim kriminalom, korupcijom i privrednim kriminalom. Osnivanje je propraćeno pompeznim najavama o konačnom obračunu sa lopovima.
Dosadašnje predmete tužilaštvo je realizovalo više nego kilavo. Njihovim radom niko (pošten) nije zadovoljan. Prema podacima Centra za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva za privredni kriminal do sada je procesuirano 59 osoba, od čega je njih 39 osuđeno na ukupno 25 godina zatvora. Šest je dobilo uslovnu kaznu, dok ih je 14 oslobođeno. Sračunajte sami koliko je to mjeseci zatvora po jednom optuženom. Mada bi ovo tužilaštvo trebalo da procesuira samo kriminal za koji je predviđena kazna od najmanje 5 godina zatvora. Zar su to rezultati „specijalnog tužilaštva“!? A za pet godina rada potrošili su 10 miliona KM!
Posebno na predmetu „Medicinska elektronika“ nisu položili ispit. Da će biti tako još u junu mjesecu prognozirao je, na svom blogu, nezavisni novinar Slobodan Vasković. I – pogodio! Prema tvrdnjama nezavisnog ekonomiste Siniše Božića: „Na ovom slučaju su potpuno zakazale: Komisija za hartije od vrijednosti RS, Investiciono-razvojna banka RS i Specijalno tužilaštvo, praktično, značajni državni (entitetski) regulatorni, razvojni i organi sudstva“. Ima li ovo veze sa naprijed navedenim definicijama korupcije i organizovanog kriminala, autor i ovo ostavlja na ocjenu svakom pojedinačnom čitaocu.
Tužilaštvo BiH im je, u junu ove godine, proslijedilo dio krivičnog predmeta protiv (nekadašnjeg) premijera RS-a Milorada Dodika i šest ministara u tadašnjem sazivu Vlade RS-a, te još nekoliko visokih funkcionera i rukovodilaca javnih institucija osumnjičenih za organizovani kriminal, zloupotrebu položaja, pranje novca i poresku utaju.
Biće interesantno vidjeti šta će biti sa tim predmetima. Ja mislim isto što i sa „Medicinskom elektronikom“. Jer oni koji su tuženi i treba da im se sudi su Dušan Silni a tužilaštvo je Uroš Nejaki. Namjerno je to tako; zna se da je Dušan Urošu tata. Jer ako Specijalno tužilaštvo RS nije imalo snage da do kraja istraje na optužnici za organizovani kriminal protiv kumovog kuma, mala je vjerovatnoća da će smjeti iza rešetaka smjestiti samog kuma; kuma svih kumova u RS.
______________________________________
1Z. Keković, Teorija sistema bezbjednosti, Fakultet za bezbjednost i zaštitu Banja Luka 2009, str. 158.
2M. Bošković, Organizovani kriminalitet i korupcija,Visoka škola unutrašnjih poslova Banja Luka 2004, str. 280.
3M. Bošković, Organizovani kriminalitet, Policijska akademija Beograd 1998, str. 4.