ZNAM, DA NIŠTA NE ZANAM al NAROD ZNA
“ZNAM, DA NIŠTA NE ZANAM” – reče mudri filozof Grk Sokrat (400-399 god.p.n.e.) ne zato što zaista ništa ne zna, nego da bi potaknuo želju i volju za novim saznanjima,istraživanjima, iskustvima i otkrićima.
I gle čuda.
U zemlji “negdje na brdovitom Balkanu”.
U državi Veliki Srba,Hrvata,Bošnjaka i mali ostalih (bez prava da budu birani, al mogu birati).
U državi gdje je biti Srbin, Hrvat ili Bošnjak postalo zanimanje, ostale ne vrijedi ni spominjati (oni su niko i ništa).
U državi, gdje se čuda stalno događaju, gdje je najveće čudo da se stalno krade, a pokrasti se nikada ne može jer toliko ima.
Bogati smo i prebogati.
U takvoj državi, kakvu po uređenju moderna povijest-historija nigdje ne poznaje, u 21.stoljeću-vijeku, 15 stoljeća-vijekova poslije Sokrata, još jedno “i čudo da se desi”.
Mudri stratezi jedne političke opcije, poslije 18 godina vlasti, zaključiše da je čitav jedan, osiromašeni i izluđeni narod, dostigao svoj limit u znanju i saznanju o njihovom obnašanju vlasti u njegovo ime i podmetnuše tom narodu kukavičije jaje: NAROD ZNA.
Narode, nisi tu da misliš, da saznaješ, da istražuješ i da napreduješ.
Tvoje je NARODE samo da nam daš GLAS !
Da ti to opet radimo za SEBE u tvoje ime.
Eeee, MOJ NARODE !
Eeee, MOJ SOKRATE !