“Bauk kruži Evropom – bauk komunizma.” prva je rečenica i konstatacija Manifesta komunističke partije. Protivnici kapitalizmu nisi bili neki “novi” ljudi, već ugnjetavani, obespravljeni i poniženi koji čine 99% društva koje kontrolišu ljudi sa novcem, koji opet isti taj novac povečavaju na račun većine kojom upravljaju. Sve se odvijalo na principu: ti meni svoj rad – ja tebe ostavim u životu. Ovakav princip trgovine natjeraće i Engelsa da, pored lagodnog života kapitalističkog stvorenog od njegovog oca, stane uz radnike, one ljude koje je njegov otac eksploatisao. Tih 1% ljudi smatralo je komunizam kao pošast koja će odnijeti sa sobom radnike tj. njihovu zaradu. Za kapitaliste je radnik ništa drugo do izvor zarade.
Posmatrajući to vrijeme sa današnje distance može se zaključiti jedno: kapitalizam je pobijedio. Pobijedio je samo zato što je sve dobre ideje za prava radnika, slobode i dr. polako krao i uvrštavao u svoj sistem, opet prestavljajući to kao dobru volju moćnika koji se sada eto iskupljuju za svoje greške. Zapadne kapitalističke zemlje danas se ponose pravima radnika iako su to ukrali od komunizma, te “evropske pošasti.” Realne cijene za rad koji radnik prodaje, mogučnost slobode da čovjek ne radi, a da mu država još za to plaća, poznatije kao “socijala” je današnja realnost koja je gledana kao najveći protivnik kapitalizma tj. eksploatarionizma. Naravno radnici su sva ta prava platili krvlju.
Druga strana medalje kapitalizma tranutno najbolje se ogleda na prostoru bivše Jugoslavije. Kapitalizam koji danas vlada tim prostorima je u rangu onog prije Francuske buržoaske revolucije. Prava radnika u ovim društvima su svedena ma minimum, odnosno nikad im nisu ponovo data nakon disolucije Jugoslavije. Rad za minimalac, oduzeta prava na bolovanje, porodiljsko i godišnji odmor realnost je 99% društva tj. onih koji kapital stvaraju. Mislim da radnici ovih prostora moraju ponoviti nešto što je već donijelo rezultate na svjetskoj razini, samo oni moraju to ograničiti na svoje “tranzicijsko” društvo. Moraju ponoviti radničku revoluciju.
Na Marsovom polju jedna glava sija,
Iz nje tako sjajne jedna ideja klija,
Ideja jednakosti, napretka i sreće
Za tu ideju rijeka krvi će da teće.
(Inspirisano francuskom revolucijom)