Na slici smo mama, tata, sestra i ja. Ili, kako ih ja zovem keva, Grujo i Taca. Neki od vas su vidjeli i znaju ovu fotku vjerovatno.
Znate, nemamo mnogo zajedničkih u posljednje vrijeme.
Sestra radi u BL, ja po čitavoj zemlji, a roditelji su u BN. Uglavnom, ova mi je naša omiljena.
No, zašto je stavljam? Jer sam skontao nešto.
Da nema ovih ljudi ne bih bio nigdje.
Kad mi zafali kinte, tu su.
Kad valja ić kod doktora, tu su.
Kad ne znam šta da radim sa curom, pitam sestru. Pitam, iako se desi da se ne vidimo po mjesec-dva, a živimo u istom gradu.
I, što sam stariji, sve ih više cijenim. Nekad nisam kapirao. Sada da.
I danas se ne slažemo oko mnogih mojih poteza.
Ali jednu stvar znam. Tu su. Uvijek bili i biće.
Nije sramota pokazati da si nečije dijete.
Da imaš porodicu.
Sretno djetinjstvo – za svako dijete. Sretan Međunarodni dan djeteta.
Nikola Lero