Kažu, da svako vrijeme nosi svoje ,,breme” ili –vrijeme ,,bremenito” događajima, ,,bremeniti“ dani i godine… U svim tim ,,bremenitostima” vidimo čovjeka, pojedinca, grupu ljudi. Kada neki (ne)svjesno ,,prigrle” – i doživotno nose – ,,tovar breme”, a neki drugi (srećniji i-ili spretniji) se zatome ,,kao bubreg u loju“.
Elem, drugovi ,,Cole“ i Dragojlo, podkišobranjeni u ,,jugo-komunističkoj“ državnoj službi, godinama su –,,pišali u istu tikvu”. Zemljake-,,ognjištarce”,rođene u siromašnim seoskim familijama, kućama sa zemljanim (utabanim) podovima i tavanskim verigama (gdje su se ,,lektorisali“ mitovi i epske junačke pjesme), povezivala je i istovjetna dječačka želja. Biti neko i nešto u Gradu. ,,Cole”, omanjeg rasta, poskakujućeg hoda, od prvih školaračkih dana ( i nadalje) izdvajao se od drugih učenika po talentu i upornosti, pa je – uz pomoć ,,stipendiranja mladih talenata“-u roku, završio jedan od Fakulteta društvenih nauka,Univerziteta u ( tada) socijalističkom Sarajevu. Dragojlo je, ,,poslov(ič)no“ širokim osmijehom i talentovanom umiljatošću, život pojednostavljivao i odmalena navikao da –gurkajućim guranjem- ,,djeluje iz drugog plana”. Ipak, u sudaru sa vlastitim ambicijama i stremljenjima –Biti prvi !- morao je pokleknuti. I, uz državni posao, završiti – na preskok-fakultet.
Naravno, drugovi ,,Cole“i Dragojlo su,pravovremeno, osjetili ,,trendove razvoja društvene svijesti“ i kao članovi KomPartije srodili se sa idejama socijalizma i internacio-nalizma. Obostrano su se okumili, a Dragojlova svadba je ostala (prepričavajuće) zapamćena, po ,,reprizi“ običajnog plaćanja ,,slatke“ (rakijice). Valjda, da se i na taj način, kumstvo –ovjeri. ,,Cole“ je iskazivao i veliko organizatorsko-,,komandirsko” umijeće, pa je u Gradu, za kratko vrijeme – uz pomoć potčinjene mu ,,raje”- napravio kuću, zamašnih dimenzija i savremene gradnje. Dok je – u njega mu (i žene-mu)-kum dobio društveni stan sa centralnim gradskim grijanjem. Ali, u ,,Regionu” se ,,zabremeni” vrijeme. Nad Gradom se nadviše crni zloslutni oblaci, a njegovim ulicama krenuše gaziti ,,živopisni“ crno-rukaški likovi. Isprva tiho, a onda sve jasnije i glasnije oglasiše se oratorski refreni: ,,…I opet će, ako bude sreće“!
Duh ,,nacionalne osvješćenosti” Bosnom probehara, a uporedo s njim i topovski gromovi. Po direktivni ,,odozgo” prekonoćno(iz tvrdog komuniste,u još tvrđeg-nacinalistu) preobraćeni ,,Cole“,dospjede među čelnike ,,nacionalno-bezbjednosnih struktura“, a ni ,,kumiću“ ne bi mrsko da mu se pristroji. Bezbjednosne ,,brige”-kako će vrijeme kasnije pokazati- donijele su im poslijeratni biznis i popunjavanje ,,imovinskih kartona“. Istina ,,Coletu“ ne dugo, a Radojlu- bez sumnje-trajno. Gradom zavlada muk, koji su u noćnim časovima prekidale ,,oslobodilačke akcije“ prema zlatarskim radnjama,kafićima,roštilj-nicama…(čiji vlasnici su ,,krili neprijateljske radio-uređaje i imali izrazito sumnjivo ponašanje”). Dešavanja u Gradu- oslobađanja ,,nepoćudnih” od imovine,slobode (brojnih i od života)-,,Cole“ i njegovi ,,vrhovnjaci“ su tumačili najčešćom- im krilaticom:- Bolje mu je bilo gdje, nego u gaćama! Međutim, na sreću i spas ,,konstitutivnih građana“, u ,,Region“ pristiže Veliki brat i nekakvim čudnim ,,hepekom“ zaustavi nacionalno-oslobodilačka klanja. Upali svjetlo u krčmi zvana BiH i – nedugo iza toga-uputi na lice mjesta ,,konobare“ sa spiskovima ,,najaktivnijih u neplaćenom terevenčenju”. Među dužnicima se strefi i ,,Cole”, kojem ne bi mrsko da odmagli (tamo daleko), ali,ipak dospjede u jednu prestižnu ,,ustanovu klavijaturnog statusa“. A, kum Dragojlo se osjeti ,,postiđenim” i u skladu sa real-politikom zaboravi, zajedničku im, blisku prošlost. Koja mu omogući svakodnevno ,,kapanje” i poslovnu (pre)zauzetost, zbog koje ne nađe vremena za posjetu –dugodišnjem sužnju- kumu ,,Coletu“. Jer, eto, svako vrijeme nosi svoje breme. Nekome teško breme, a nekome teški zaborav.