Nekadašnja banjalučka Zmaj Jovina je bila, po mnogo čemu zanimljiva pa i – posebna. Objekat ove osnovne škole, onomad čvrste gradnje (koji se nalazio u prostoru između sadašnjeg ,,Tropik“-marketa i uprave Vodovoda Banja Luka), u katastrofalnom zemljotresu,1969.godine, je teško oštećen i kasnije –srušen. Među nastavnicima-predavačima, u Zmaj Jovinoj su bila i dva poznata ( u ,,Regionu“) umjetnika. Jovan Spremo- i slikar i boem- predavao je, zanimljivom teatralnim stilom –Istoriju, a Alojz-Lojzo Ćurić ,,Likovno vaspitanje”. Pored ova dva nastavna predmeta (i Fiskulture,naravno), moju pažnju je plijenio i još jedan ,,ideološki” predmet, koji se zvao-Domaćinstvo. Jer, nastavnica Ksenija nas je učila mnogo toga korisnog,počev od važnosti održavanja lične higijene,pa do zanimljivih, pamtljivih izreka:- Kašika te,svaki treći dan pozlaćuje!…Kao i opasnostima od ,,prasećih i jagnjećih brigada“, što bi – nesumnjivo- današnji propitivači prasećeg gradiva, označili kao ,,relikt prošlosti i mladosti”. A,nakon našeg bezzadimljenog pečenja palačinki, ,,filovanja” domaćim pekmezom i nestrpljivog čekanja da ,,malo ladnu“, Ksenija je dovitljivo upozoravala:- To nisu trapalapačinke, da ih halapljivo lapate, nego sasvim obične palačinke sa pekmezom.
Elem, umjetnički izražaji,načini i tehnike slikanja,naših nastavnika Spreme i Lojze, bili su bitno različiti, pa smo tako, imali priliku već,kao osnovnoškolci ,,prepoznavati umjetničke pravce slikarstva“! Pod okriljem ove dvojice umjetnika je ,,izrastao“ i moj tada ,,klupski“ drug, a danas ugledni slikar Mihajlo Rakita. Za razliku od Spremenih radova-slika(sa tempera i uljanim bojama), Lojzo je insistirao na nečemu posebnom. Na jednoj četvrtini ,,Crtaćeg bloka”(format A4), zadane motive smo mogli raditi sa ,,bijelom”(bezbojnom) svijećom i crnim tušem! Dakle,nakon svijećom ,,izšrafiranog” crteža,slijedi kistom premazivanje sa crnim tušem i takva crno-bijela ,,slika“ je završena. Kada smo crtali na času, moj ,,klupski“-Rakita je ,,brzinski“ svijećom uradio konture crteža, ja – kistom ,,autorizovao“, a da to Lojzo nije primjećivao. Ali, avaj! Poslije razrednog odlaska na desnu obalu Vrbasa(preko puta Kastela) i Lojzinih instrukcija – šta i kako da nacrtamo- odoh kući ,,nadahnut vizijom izgleda Kastela“.Nakon (što manje primjetnog),,izšrafiranja“ olovkom zidina Kastela, sa ulazom, pa preko toga-poput olovke-zaoštrenom svijećom i ,,pipavim“ premazivanjem kistom sa crnim tušem, finalizirah- ,,Moji utisci sa Kastela“. Na času ,samozadovoljno stavih na klupu moj crtež, koji Lojzin hitronogi pregled naših crteža, kao kočnice automobil-zaustavi. Lijepo, sa klupe, uze moj crtež,teatralno ga podignu uvis, da svi učenici vide i prokomentarisa: – Pogledajte ovo. Ja još u svom životu nisam vidio ljepšu smrtovnicu. Razred se prolomi od smijeha, a ja- pored redovng nadimka- dobih i dodatak. Gliša-smrtovničar.