Stigli su jutros, na katolički Božić,
noseć' pištolje, pendreke i jed;
Došli su rano da ubiju i nadu,
da među tužnim izazovu red.
Stali su gordo, pokazali silu,
slomili otpor svojih sugrađana;
Stali su gordo, gluvi na vapaje,
Čuli su samo riječi kapetana.
Naredba jasna, hapsi ko se buni,
iskoristi silu koja ti je data;
Ne gledaj oči u gužvi i koloni,
iako tamo možda je tvoj tata.
Davidov nije, njega ste odveli,
klincu iz geta i sad uzimate čas';
Naredba glasi: Za pištolj se hvataj,
u dane posta, kad duša traži spas.
Ostaće okrugli trag na mjestu srca,
tu gdje je pravdu ček'o hrabri lav;
I tek par kapi prolivene krvi,
i slike klinca što od pendreka je plav.
Pričaće sutra o tragičnome času,
kada je opet na brata kren'o brat;
Al vlast je uvijek opijum za masu,
ona će žrtvi stavit' nož na vrat.
Dal je sve bilo samo fol?
Dal je sve samo jeftin trik?
Il sve te maske kriju bol
i neki sasvim drugi lik?…