Vladavina Papira

I bi Papir. Kinez se nasmija i zapečati sudbinu svih budućih naraštaja. Papir čim prohoda dobi ogromne moći. On kontroliše sve živote. Ako bacimo određena mastila na njega on osuđuje, ubija, pošteđuje i optužuje. Zbog njega ljudi rade, uče, ubijaju i plaču. Papir može da se širi, skuplja, presavija, šćućurava, podere, zapali… ali najvažnije je to što može da vlada. Papir je vrhunski političar svih političara. On ima moć da nasmije i rasplače, da stvori požudu i gađenje, da usrećuje i ljuti, da plati i naplati, da osnuje i sruši, da izliječi i razboli, da nauči i zaglupi… Eh, ti Papiru, vladaru univerzuma! Odavno se ljudi složiše da mu služe i od tada čine sve zbog papira. Sa njime i za njega troše vrijeme, upisuju se, vole se, mrze se, u leđa bodu se, kupuju, prodaju, pišu, brišu, razvode se, žene se i dijele se. Papiromoćničari klecaju pred njime. Papiropohlepičari  žude za njime. Papirotletičari trče za njime. Papiroživotare žive zbog njega. Papiroromantičari obožavaju ga. Papiroliječničari liječe i potkrepljuju za njega. Papiroubice kasape za njega. Papiroglupičari zaglupljuju sve zbog njega a papiropametničari uče o njemu. Ko ne obožava vrhovnog vođu biva nazvan primitivnim i ubrzo odstranjen. Papir je prvobitna vještačka inteligencija koja odavno gospodari čovječanstvom i zalazi u sve pore društva. Imamo ga u novčanicima, hlačama, diplomama, kućama, kasama, ustanovama i najbitnije – srcima i glavama! Šteta što nismo postali od Papira.

Živio naš vrhovni vođa Papir!