Gledam uz osmeh i radost,kako pahulje padaju,pa ih pokusavam sakupiti u ruci,i zadrzati,a one se tope,stvarajuci kapi vode,i cureci kroz prste moje ruke,nestajuci,kao da ih nije ni bilo…
Na momenat me podsecaju, na ovu nasu borbu protiv Golijata,odnosno nasu grupu, Pravda za Davida,koja vec 301 dan traje…Mirna borba,mirno okupljanje,mirna tuga i zelja za istinom i pravdom,nad neduznom decom,Davidom,Dzenanom,Nikolom,Danijelom,Denisom,Ivonom,Stankom,Harunom,Jovanom, Edinom, Adelom, Alemom, Reufom i jos mnogima,koje ne navedoh ovde,kojima nasilno oduzese zivot i oskrnavise njihova prava za pravdu…
Razocarano sklapam oci,pustajuci tugu iz srca i suzu niz obraz,ali mi ,ipak,neka toplina izlazi iz duse…Postajem svesna i novine, a i nade,koja nas okruzuje,dok bol polako nestaje,a inat i istrajnost se bude.Iznova,jace nego pre.
Dok gledam, slivanje tih kapi,niz moje prste, javlja mi se radost,jer postajem svesna,da onog momenta,cim te kapi padnu na zemlju,da ce da nikne novi covek,nova zena,novo dete,koji ce da se isto ovako,kao mi,bore za istinu i pravdu.
Odlucno ,nanovo gazim,cvrstim koracima,sa toplinom u srcu,uz saznanje,da je istina i pravda uvek tu,i da ce nas sve ogrejati,skupa sa onima koji vise nisu sa nama i koji ce onda naci svoj smiraj.
Ceca Energetikerin