Osnovni politički faktori u nekoj, pa i našoj, društveno-političkoj zajednici su narod i vlast koja je proistekla (izborima) iz tog naroda. Vlast se najjednostavnije definiše kao „legitimna moć“ u službi naroda. Karakteristika moći je da predstavlja sposobnost da se utiče na ponašanje drugih, dok karakteristika vlasti je da za tu moć ima (legitimno) pravo. Ako vlast ima (legitimno) pravo na moć, onda narod prihvata obavezu pokoravanja toj moći. Pošto narod prihvata kao obavezu pokornost „legitimnoj moći“ (vlasti), u posebnim situacijama (pa i za vrijeme izbora) otuđena vlast (populistička, korumpirana, kriminalna i dr.) raznim metodama vladanja manipuliše sa tom poslušnosti vlasti.
U načelu, izbori predstavljaju način za popunjavanje funkcija i položaja koje koristi vlast za vladanje. Osnovna pravila i mehanizmi izbora su:
Prvo, koje funkcije i položaji podliježu izbornom procesu,
Drugo, ko ima pravo glasa i koliko je ono široko (broj glasača),
Treće, kako se glasa (tehnika glasanja) i
Četvrto, dali su izbori takmičarski ili nisu (više kandidata),
Ovakvi kakvi smo, još nedorasli za pravu demokratiju, često smatramo, a naši „vrli“ političari i češće tumače, da su stranački izbori osnovna karakteristika demokratske volje naroda i demokratskog bića vlasti. Međutim, izbori su vam slično čekiću koji limar koristi za popravku slupanog automobila, kada on (čekić) sam po sebi ne znači puno, ali u sprezi sa ostalim alatom, čovjekom i materijalom, daje novu vrijednost slupanom automobilu. Sam čekić nije dovoljan, ali je potreban za popravku automobila. Dakle slično tome, i izbori sami po sebi nisu dovoljan uslov (alat) za demokratiju, ali nema sumnje da su neophodan.
Izbori, kao takvi, su podložno manipulaciji od strane tzv. „demokratskih“ (nedemokratskih) političkih subjekata. Zato Hobsbaum ("Doba ekstrema") kaže, "Demokratski sistemi ne funkcionišu, sem ako nema osnovnog konsezusa među većinom građana (političkih subjekata – prim.) o prihvatljivosti njihove države i društvenog sistema, ili bar ako nema spremnosti za pogađanje o kompromisnim rješenjima." Dalje on navodi da "Sama demokratija počiva na toj saglasnosti, ali ona tu saglasnost ne stvara, osim što u učvršćenim i stabilnim demokratijama redovno glasanje (izbori – prim.) teži tome da građanima dâ, čak i onima u manjini, osjećaj da izborni proces legitimiše vladu koja iz njega nastaje." Dakle, i ovo potvrđuje da, sami po sebi zbori ne čine i ne stvaraju demokratiju.
Neka istraživanja i primjeri loših demokratskih i ekonomskih sistema država pokazuju da je veoma teško pomjeriti se sa veoma niskog (lošeg) ekonomskog položaja na visok (dobar) položaj, tokom vremena manjeg od deset godina. Isto tako, ekonomisti Svjetske banke kroz svoja istraživanja ukazuju: „Jedna od stvari u koju smo sigurni jeste da kada se jednom u nekom društvu uspostavi dobra vlada koja dobro upravlja tim društvom, takvo stanje postaje trajno i teško se mijenja. Do toga je, međutim, veoma teško doći“.