Politička scena naše zemlje izgleda kao jedno raskalašno pozorište ili kafana u kojoj se svaki dan susreću oni koji diktiraju zakone i pravila i kroje sudbinu ovog umorenog naroda a ovu zemlju svaki dan guraju u sve veću provaliju. Tako smo nedavno imali priliku svjedočiti sukobima dviju političkih stranaka, SDA i Naroda i Pravde oko obilježavanja vjerskog praznika Bajrama. Ništa ne bi bilo sporno da ove dvije političke stranke nisu neumjesno iskoristile djecu u svojim prepucavanjima povodom pitanja hoće li se odmarati jedan ili dva neradna dana povodom ovog praznika.
I dok su se lideri SDA sukobljavali sa Ministarstvom obrazovanja, navodno braneći djecu i njihove roditelje koji su također bili protiv odluke o jednom neradnom danu, ovi su ih iz Naroda i Pravde rešetali čitanjem i posjećanjem onoga što piše u zakonu kada je riječ o slobodnim danima i vjerskim praznicima u jednoj godini. Molim Vas lijepo, pogledajte samo čime se bave naši političari i za šta primaju bezobrazno previsoke plate. Umjesto da sagledaju situaciju i jednom počnu da ispunjavaju silna predizborna obećanja koja su nam dali, oni se bave i raspravljaju o vjerskim praznicima i slobodnim danima.
I dok se oni tako prepucavaju a za to plaće primaju, roditelji provode neispavane noći u razmišljanju kako svoje dijete spremiti sutra u školu, kako ga uopšte spremiti u školu i stvoriti mu jednake uvjete u zemlji koja svakim danom postaje sve skuplja i skuplja gdje većina običnih građana jedva kraj s krajem sastavlja. Ti naši političari, oni ne vide niti žele da vide da se svakog dana ova zemlja prazni, da je napuštaju stari, mladi, radno sposobni i visoko obrazovani ljudi i svi oni koji misle napraviti nešto od svog života i sutra podizati porodicu u normalnim uvjetima a ne u ovoj ratno huškačkoj atmosferi koju su stvorili političari.
Oni to ne vide, oni se bave glupostima umjesto da jednom pogledaju da su sela pusta, gradovi napušteni, firme i fabrike pogašene i uništene, škole iz dana u dan prazne a redovi ispred ambasada svaki dan sve duži i duži od onih koji su svoje kofere spakovali i preko granice napustili ovu zemlju jednom za sva vremena.
Nemojte me pogrešno razumjeti, u našoj zemlji se već odavno radi prekovremeno i ti prekovremeni su negdje plaćeni a negdje nisu jer su se poslodavci osilili i na radnike gledaju kao nekakve feudalne kmetove jer misle da radnika mogu platiti koliko oni žele i da nikada se niko neće povodom toga buniti. Ovim činom, političari su jasno poslali poruku onima koji su ih birali da ih mi ne zanimam te da su gospodari nad ovim umornim i iscrpljenim narodom i da će još puno vode proteć i godina proći dok nas bolje sunce ne ogrije. Na nama je boriti se i tražiti svoja prava jer kako se u narodu kaže, ne može se šukast s rogatim bost.