Zovem se Lazni Profil i aktiviram se svakih 4 godine. Stvorili su mi identitet, dali mi ime i prezime, i sliku nekog prosjecnog covjeka bilo gdje u svijetu.
Taj isti covjek, vjerovatno bi se iznenadio da zna da izgledam bas kao on i da se zovem Hase Hasic ili Mile Milic, svejedno je. Iznenadio bi se koliko je lahko postao „ lazni profil“ na Balkanu.
Stvorili su me iz ciste potrebe. Znate, ljudi iz potrebe stvaraju velike stvari kako bi pomogli svijetu, neki manji umovi stvaraju ovo sto sam ja. Dok sjede u kucnom Bade mantilu I ispisuju teske rijeci. Ili i u boljem slucaju dok su sjedili za kafanskim stolom " pod gasom" kako bi rekli ono sto trijezni ne smiju. Tako sam se rodio ja, bez oca i matere. Bez potpisa maticarke u knjizi rodjenih.
Je, recimo, moja uloga je jako bitna. Tacno znam sta, kad i gdje i u najbolju ruku protiv koga trebam napisati. Imam slogan „ gore nasi, dolje njihovi“ pod kojim vodim sve razgovore, diskusije.
U mene mater i caca, isto tako lazni profili , imaju nas nekoliko. Mi se nekad kao prava braca svadjamo ispod tih objava, ovaj svijet ih moderno naziva postove. Prava braca se potuku preko Tu se mi rcvamo i krvimo na vrat na noz, a ustvari sutra se jedan drugom smijesimo na ulici. Jer ni ja ni on ne znamo identite ovog drugog.
Sjecam se , dobro, kad je ovaj moj jedan brat „ lazni profil „ od nas po redu treci, objavio nesto sa svog pravog profila i onda smo se mi njega kao porodica odrekla. Te pocetnicke greske ne placamo. A on je ipak bio utjecajan i covjek na poziciji. A da ti vam ljudi najvise imaju takvih profila. Njima treba da sebe hvala, druge kude i trecima sude.
Kad kazem pravi profil onda mislim na one ljude koje mozete naci u opcinskoj knjizi rodjenih, oni imaju tacan sat i datum kada su rodjeni. Takvi profili stoje iza svojih rijeci, njima ne treba slika bilo koga iz svijeta da bi rekli sta misle. Oni jasno kazu, ili ne kazu, nekima je svejedno.
Nama ipak treba neka tudja slika, neciji tudji identite i nase zlobne rijeci. Ali ne dao, Dragi Bog da ko sazna da su to nase rijeci. Zato se mi smjeskamo kada nesto objavimo i cekamo kao ribar ribu da se upeca i onda krece lov. Obavezno ubacujemo pravopisne greske, psujemo I proklinjemo sve sto po Zemlji hoda.
Nama treba tudja jer nemamo svoje snage. Mi nemamo onu stvar da budemo jasni i glasni. Mislim, nemojte me pogresno shvatiti, glasni smo, Boze ti sacuvaj. Branimo cast, ugled, boju nase zastave I barjaka. I mahnito sa tom zastavom masemo ispred ociju onih koji ne podrzavaju nasu ideju I misao.
Moj zivot traje nekad mjesecima, nekad danima, nekad pak godinama. Sve po potrebi. Jer tako sam i nastao. Jednog dana se ugasim na obicno dugme i nema me. Niti me ko zali niti me ko slavi.
Bio sam, zivio sam dostojan svojoj namjeni. Da budem bez lika i djela, svog. Svojim rijecim i nekim tudjim likom.
" Za konkurs"