Još jedna izborna godina. Još jedna predizborna kampanja. Još jedna identična prezentacija političkih ciljeva kakve smo viđali prethodnih godina. Još jednom, još jednom…
Ko je ono rekao da je ludost raditi svaki put isto a očekivati drugačiji rezultat?
Znam da je rekao neko učen, ali mozak mi je danima pretrpan političko-pandemijskim sadržajem da jednostavno trenutno ne mogu da u sjećanje prizovem neke meni bitne detalje, neke sitnice kao što su eto, cijenjeno ime i prezime osobe koja je rekla nešto istinski pametno. Think, Lejla, think….možda se sjetiš do kraja ovog bloga….
Nije da ne cijenim svesrdni trud mladih kandidata koji kažu "mi smo drugačiji, mi smo mladi, glasajte za mladost i nove ideje". Sve je to pohvalno. Ali mladi kandidati su sljedbenici ideja koje su postavili drugi. Stranački začetnici. Veliki konstruktori nacionalističke politike. A u ovom slučaju mali korak za čovjeka nije veliki za čovječanstvo, jer svi znamo da riba smrdi od glave. Promjena koju željno iščekujemo svih ovih godina, izostat će i ovaj put. Jer se pri vrhu stranačkih piramida, ništa promijenilo nije.
Kad kažem da ove godine svaka ulica ima svog kandidata, možda će zvučati kao pretjerivanje, ali ovaj put je istina. Možemo to posmatrati s dvije strane, po principu "ako ih ne možes pobijediti pridruži im se", ili je malom čovjeku stvarno dosta i istinski je željan neke promjene, makar možda i ne znao i nemao tačan plan i cilj, šta želi da postigne.
Ono što znam zasigurno, jeste:
Malo asfalta, malo rasvjete, malo predizborne kampanje, plakata, malo paketa s makaronama, malo besplatnih cegera i promotivnih materijala, malo šetnji bez maski po okolnim selima, ne može nikome skrenuti pažnju sa većih problema koje proživljavamo. Onih problema koje nijedna izborna godina nije promijenila. Onih problema koji ne nestaju jer nikako da se ribi odsiječe ta glava. Jer gospodo draga, kao što reče pametni čovjek s početka priče, i čije mi ime još ne dolazi u glavu jer ste ga potisnuli negdje duboko u podsvijest, ludost je raditi svaki put isto a očekivati drugačiji rezultat. Jer mi već iz prethodnih godina znamo da su vam puna usta naroda kad vam trebaju glasovi za vlastitu samopromociju i bolje radno mjesto. Spavanje na sjednicama i primanje plate za to zvuči kao posao iz snova u državi u kojoj ne možemo ni spavati. Neće san na oči kad nemaš odakle, za bilo šta.
Pandemija korone virusa je svima učinila život mnogo težim i neizvjesnijim širom svijeta, pa i nama. Ali se čini da izbore ne može ništa zaustaviti. Ipak ti penzioneri kojima dijelite svoje makarone šakom i kapom nisu u direktnoj opasnosti od zaraze virusom, jer stranačko tijelo je imuno na zarazu. I kao što sam već ranije govorila svima, predizborna priča je glasnija bez maske, i čuje se na daleko. A sam izborni proces nije zdravstveni rizik za građane, kao ni predizborni skupovi. Dok neke druge stvari, i manifestacije, itekako jesu. Škola npr. Odlazak doktoru takođe.
Znate šta ja zapravo mislim?
Ja mislim da je vrijeme, da svi vi odete. Svi vi koji godinama zagovarate isključivo samo nacionalizam, svi vi koji ne mijenjate retoriku dvadeset pet godina. Svi vi koji ste preko ovog naroda prešli, najprije oružjem a zatim krađama, pljačkama, obećanjima, korupcijom, kriminalom, podrivanjem, sabotiranjem, laganjem, otimanjem, mazanjem očiju. Svi vi koji ste ovaj narod osiromašili i izdali. Svi vi koji se slomiste braneći nekakve "vitalne nacionalne interese", šta god to više bilo. Svi vi koji spavate na sjednicama. Svi vi koji se ne možete dogovoriti oko bilo čega sem oko povećanja vlastitih prihoda i poskupljenja svega ostalog. Svi vi koji funkcionišete na pedeset pet hiljada nivoa vlasti. Svi vi za koje se izmišlja funkcionerska pozicija, svi vi koji se uporno i besramno bogatite na račun naroda.
Ako vas nije briga za to koliko nas je na birou za zapošljavanje, ako vas nije briga koliko je gladnih, ako za svo ovo vrijeme niste mogli riješiti pitanje migranata, ako niste bili u stanju da omogućite adekvatnu zdravstvenu njegu i pomoć u toku pandemije, ako je apsolutno sve što je valjalo u ovoj državi prodato, privatizovano, uništeno, ukradeno, poslano u zatvor ili opstruisano na bilo koji način, ako ste nam uzeli sve i konstantno tražite način kako da nam uzmete još, zašto je onda iko od vas vrijedan glasa?
Ja sam za to da vi idete. Idite vi, umjesto što zbog vas moramo mi put inostranstva, put dijaspore, trbuhom za kruhom.
Kao što kaže ovaj plemeniti natpis sa slike, snimljen ispred blagajske tekije u znak pozdravljanja cijenjenih posjetilaca, a koji evo koristim u potpuno pogrešne svrhe, allahimanet i doviđenja. Nama je dosta. Vama nikad neće biti. Jer i ove godine, kao i svake, mislite samo i isključivo na dobijanje vlasti, ne na ono šta vlast predstavlja i šta se od vas traži. Još jednom ste potrošili pare na slikanje za plakate. Je li iko od vas pomislio da ove godine prepolovi taj predizborni iznos i pomogne nekome u jeku pandemije? Je li vaš anfas na zidovima vaše lokalne zajednice najvažniji? Naravno da jeste. Kao i svake godine.
Stoga, zašto da vam vjerujemo ove izborne godine? Vrijeme vam je da idete.
Ludost je raditi iznova istu stvar više puta i očekivati drugačiji rezultat. A s vama uvijek je isto.
Sad kad sam napisala ono što zaista mislim, sjetih se da je ova izreka Ajnštajnova.
(fotografija je iz privatne arhive, snimljena ispred blagajske tekije)