Karantinski dnevnik – Izmješteni iz stvarnosti.

Stojim danas u marketu, u redu čekam red na kasi. Čujem iza sebe čovjek mrmlja nekome „hahah jedini ja nemam masku, pametan, šta ćes“. Posle skoro godinu dana da zaokružim, i dalje postoje umovi do kojih ne dopire realnost. Posle svega što se dešava ove godine i dalje treba nekome objašnjavati da virus postoji i da je nošenje maske normalna,kulturna,svrishodna stvar. Isto tako i minimum koji možemo učini jedni za druge. I sam sam uvjeren da ću se zaraziti prije ili kasnije, ali nosim masku redovno zbog drugih ljudi, da ne bi širio zarazu koje nisam svijestan. Pravo da vam kažem, lakše mi je nositi masku nego šal, čudim se što se prije nisam sjetio maske.

Život da stane ne smije, od nečeg mora da se plaćaju računi i mora da se nešto jede, ali ne moramo da se izmještamo iz stvarnosti. U početku me čudilo, kako se ljudi lako izmjeste iz stvarnosti i počnu da vjeruju u sve i svašta što čuju i pročitaju na internetu.  Svjestan sam da neki negiraju opasnost od početka zbog posla, neko iz straha a postoji treća grupa koja smatra da je sve lažna zavjera koja za cilj ima ostvarivanje neke agende itd ko zna čega. Mislim da i vjerovanje trece grupe počiva na strahu od nepoznatog. Treća grupa se djeli na one koji vjeruju da virus postoji i one koji vjeruju da je virus lažan, ali im je zajednički zaključak da je sve to usmjereno ka ostvarenju neke velike zavjere. Od Boga pitaj koga sve. 

Kao što rekoh čudilo me to u početku, pa sam malo isztraživao, zanimao se i na kraju pročitah „Dnevnike kuge“. Ponašanje ljudi danas ne odudara puno od onog u srednjem vijeku.  Svijest je ostala ista iako su se društvo i medicina nemjerljivo unaprijedili. Da ne bi bilo zabune, pandemija sa kojom se mi susrećemo je žurka spram te srednjovjekovne koja je znala da izbriše bez nekog pravila 40%-70% procenata življa tadašnjih velikih gradova u Evropi. Mi danas znamo porijeklo i kako da se borimo protiv zaraze, al i dalje možemo da povučemo paralele sa ponašnjem tadašnjeg čovjeka. Prosto, svijest prosječnog iksana, uvijek se drži iskonsog. 

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Za razliku od nas, prije cirka 650 godina ljudi ne znajući porijeklo i kako da se suprotstave epidemiji, smatrali su da je to Božija volja, Božija kazna, opet neki da je to djelo Satane. Što je u skaldu sa tadašnjim vremenom. Kao jedan od Satanih emisara na Zemlji obilježene su mačke, što je za rezultat imalo da se krene u masovno ubijanje mačaka, sa akcentom na one crne boje. I dan danas je ostalo apokrifno vjerovanje da crne mačke donose nesreću. Tako neke bizarne stvari otišle su u krajnost sve do srednjovjekovnog holokausta. Gdje su za zavjeru iz određenih razloga koji nemaju veze sa samom bolesti, optuženi Jevreji. Da su baš oni ti, koji po nekom tajnom dogovoru truju bunare i hranu. Srednjovjekovna teorija zavjere, copy paste, u 21 vijek. 

Kad sam već pomenuo žurku, naši moderni „Korna party“ su slični onome što je zapisao 1348 godine. Venecijanac po imenu Markione Stefani „мушкарци би се окупљали заједно, да се међусобно теше богатим гозбама. Увече би један приредио вечеру за десетак пријатеља и тада се обично договарао домаћин за наредно вече. Понекад би се догодило да онај који је одређен претходне вечери сутра не припреми никакав оброк, јер је већ оболео; или да, од десеторо које би вечерас било позвано, двоје или троје сутрадан буде одсутно.”

Kao što vidite, paralele je lako povući, ljudska svijest bez obzira na stepen razvoja društva ostala je ista i reaguje u skladu sa trenutnim okvirima vjerovanja. U strahu i nesigurnosti, traže se odgovri kako i šta. Zavodljive se senzacionalne informacije i teorije.  Čak iako su neozbiljine za kafanske priče i nagađanja. Stoga, sve manje se iznenadim kad sretnem nekog revolucionarnog pametnakovića. Sve zna i sve je on shvatio da se radi o prevari, globalnoj zavjeri, čipovanju, digitalnom andjelu i slicno. U kom svijetu ti zivis druže moj. Nedaj Bože da ga otkriju tajne službe, odmah bi bio eliminisan, jer on obesmišljava njihovo psotojanje. Sve on zna. 

Mi nismo suočeni sa strašnom epidemijom kao naši davni preci ali i ova naša sve manje bira i svakako odnosi živote u svom obimu. Mi danas znamo nemjerljivo više, o porjeklu i kako da se borimo protiv zaraze. Sve to nam ne daju za pravo da negiramo opasnost i da ignorišemo propisane mjere. Najmanje što možemo jedni za druge da učinimo je da se pridržavamo osnovnih mjera (maska,rukavice, higijena). 

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Pismo Druga Tita

Salaš

Ukrajinski otpor

Svi štampaju novac

Da li nama ima spasa

Primorani

Prinuda za mir

Najčitanije