Cilj ovog mog osvrta je intervju Vigora Majića, direktora istraživačke stanice Petnica, objavljen u NIN-u br. 3647 od 19.11.2020. godine, pod naslovom „Otrovni ugalj je ravan kolektivnom samoubistvu“.
Opšte konstatacije problema (društvenih – siromaštva i ekoloških – zagađenosti) nisu sporne, međutim, intervju obiluje nizom problematičnih i provokativnih stavova u vezi sa uzrocima i načinom rješavanja istih. Takođe, problematika energetske i ekološke održivosti na ovim našim prostorima je izuzetno aktuelna.
Mislim da mi moja profesija i dosadašnje iskustvo daju za pravo i zahtijevaju da iskažem svoje mišljenje. Diplomirao sam i magistrirao na Rudarsko-geološkom fakultetu, i skoro cio radni vijek proveo u Rudniku, koji je proizvodio ugalj za potrebe proizvodnje električne energije. Prije dvije godine mi je specijalista pulmolog, dijagnostikovao hronično oboljenje pluća Astmu, inače sam nepušač cijelog života. Još dva mjeseca i punim 65 godina života, tako da odlazim u zasluženu penziju. Takođe svrha ovog kraćeg biografskog osvrta je naglasiti da iza postupaka i djela pojedinaca, politika i institucija, stoje ljudi i njihove dobre ili loše namere (ili sudbine).
Nesporno je da je u današnjem globalnom svijetu korišćenje fosilnih goriva, a time i uglja, sa društveno – ekonomskog aspekta problematično. Kako globalno, tako i lokalno, negativne ekološke i klimatske posljedice korišćenja uglja imaju značajan uticaj na živote i zdravlje ljudi i stanje prirode. Međutim, ove posljedice se, u uređenim društveno – političkim sistemima, mogu kontrolisati i ograničiti. Nije ni korišćenje nuklearne energije bez problema, ekoloških i sigurnosnih posljedica, ali ga bogate zemlje rešavaju u skladu sa njihovim pojedinačnim i opštim interesima.
Moramo zanati, i shvatiti, da je ugalj bio, i ostao, jedna od najznačajnijih energetskih sirovina. Načine i mogućnosti njegove primjene uslovljavaju i diktiraju problemi tehnologije i, prije svega, ekonomije. Savremeni zapadni kapitalizam i blagostanje u kome čovječanstvo danas, relativno, uživa su stvorili ugalj (kao sirovina) i adekvatno korišćenje energije. Evropska unija, koju smatramo progresivnom i kojoj stremimo, je takođe stvorena na temeljima Evropske zajednica za ugalj i čelik. Ali, sve bude i sve prođe. Tako, i dobri dani za ugalj su bili i, vjerovatno, prošli. Pojavi se Tačerka, ili će se pojaviti neko drugi, i stvari će, za ugalj, krenuti u lošem pravcu.
Međutim, tumačenje problema ekologije, ekonomije i politike korišćenja uglja u Srbiji (i Regionu), kako izvodi Vigor Majić, su površni, pogotovo, za jednog dugogodišnjeg direktora institucije, naučnog i razvojnog značaja, kakva je Petnica. Upustio se u tumačenje nečega za što, i sam u intervjuu kaže, nije „toliko pametan“ i ne zna „jednostavan odgovor na složena pitanja“.
Ne samo jezički već i suštinski, vezati mafiju sa pridjevom ugljarski („ugljarska mafija“) i reći jednostavno: odmah „lignit treba zabraniti a rudnike zatvoriti“, mislim da je krajnje nepoznavanje problema. Na isti način mogu pitati Direktora Petnice da i on nije, možda, dio neke mafije?
Neću nadugačko obrazlagati pogrešna tumačenja Vigora Majića, ali ću ga samo upitati: koliko puta je bio u situaciji da čuje pohvale pojedinih (i kojih?) političara kako njihove države imaju najjeftiniju električnu energiju (u Regionu i šire) i koliko su on i stanovništvo njegove (i naše) države zadovoljni (po opštem mišljenju niskom) cijenom te energije (koja se većinom proizvodi iz uglja). Da, i još jedno pitanje, da li stvarno misli ili je „lapsus linguae“ kada kaže da je električna energija „trenutno najčistiji mogući izvor grejanja“. Ovdje ne mislim na njenu ekološku čistoću nego na mogućnost korišćenja električne energije kao izvora grijanja.
Imam još jedno zapažanje. Novinari su tokom intervjua korektni i stalno navode sagovornika na ekonomske i političke probleme koji su suštinski, a koje on neće (kako kaže, ne bi „nikako mešao te dve stvari“) ili ne smije da uoči.
Ko sve ovdje „igra na zamjeni teza i demagoški flertuje“ neka, kako sam za sebe kaže „maleni čovek“, Direktor velike Petnice, dobro pogleda oko sebe.
PS:
"Politika" dana 16.12.2020. god. objavljuje dvije vijesti.
Prva:
„Podaci o potrošnji po glavi stanovnika u 2019. godini pokazuju da je Hrvatska na samom dnu u Evropskoj uniji, prenosi portal Indeks. Eurostatovi podaci pokazuju da je devet zemalja članica po kriterijumu materijalne dobrobiti domaćinstva iznad proseka EU.
Najbogatiji je Luksemburg koji je 35 odsto iznad evropskog proseka. Sledi Nemačka sa 22 odsto, preneo je Tanjug.
U grupi zemalja koje stvarnu individualnu potrošnju imaju od 9 do 18 odsto iznad proseka EU su Austrija, Danska, Belgija, Holandija, Finska, Francuska i Švedska.“
Druga:
„Najveći proizvođač nafte u Evropskoj uniji napravio je istorijski korak ka 'zelenoj ekonomiji'. Danska je donela odluku kojom zaustavlja eksploataciju nafte i gasa u Severnom moru do 2050. godine čime je dala snažan podstrek klimatskim ciljevima EU da se u narednih deset godina više nego prepolovi emisija štetnih gasova.
… Prelazak na obnovljive izvore energije u narednih 30 godina za Dansku neće biti jeftin i iznosiće 2,1 milijardu dolara. Ministar Jorgensen za „Vašington post” kaže da je ova odluka skupa, ali i ispravna i da je njegova zemlja spremna da plati tu cenu u cilju obuzdavanja negativnih klimatskih promena.“