Kada vlast ruši to biva u osvit zore kada pošten svijet spava, na veliki muslimanski praznik Bajram i hrišćanski ,,mali Đurđevdan".
Dođu u pet sati ujutru BEZ NALOGA petnaest policajaca sa četiri službna automobila, bagerom i kamionom, obilježe žutom trakom nelegalan objekat i krenu da izvršavaju zakon. Sprovodi se zakon mimo radnog vremena i bez naloga, nad objektom koji je izgrađen bez dokumentacije. U suštini, zakon sprovode oni koji ga ruše. Na tom principu godinama funkcionišemo jer ,,vlast je vlast, a čast je čast".
Kada vlast ruši, ruši one najmanje, nevažne, marginalne koji im trebaju samo kada se glasa i kada se sprovodi zakon, odnosno, sila. Jer neće valjda milicija trenirati strogoću i loviti krupne zvijeri? Moć se dokazuje na slabijima, nikada na jačima.
Kada vlast ruši, ona ne ruši tarasu Kajak, ni nelegalne bilborde, ni zgrade koje niču kao pečurke iz mokre zemlje, ni ugostiteljske bašte na trotoarima. Ma, ne! Ruši se jedna drvena baraka sa tri metra kvadratna koja se simbolično zove ,,Omladinski dom" (da nije žalosno, bilo bi smiješno), u izbjegličkom naselju u Tesliću koju su vlastitim sredstvima i slogom izgradili komšije, u kojoj se okupljaju mladi i obrazovani ljudi (niko od njih ne radi u struci) igrajući društvene igre. U jednom iskvarenom kapitalističkom društvu, jedna brvnara ne donosi profit ni državi ni pojedincu. Doduše, unosi mladalačku snagu, razigranost, smijeh, energiju, pozitivne ideje, ali to nije za afirmaciju ni društva ni države.
Niko nikada nalog nije poslao prijateljima, braći, kumovima, raznim gradnjama i doo društvima, ali jesu stotinu puta prijavu napisali mladim ljudima koji se okupe da nam koliko-toliko vrate zdrav dijalog i bistar um. Ne krši vlast epidemiološke mjere kada se okupi u velelepnim restoranima uz piće i turbo folk muziku, ni na planinama i bazenima, ali ih krši omladina koja se okupi na sat-dva u drvenoj baraci.
Kada vlast ruši, rušiće bez naloga (ne)legalne male brvnare, kokošinjce, svinjce, šadrvane, nastrešice i drveće, čak i kuće, ali neće zgradu sa dva nelegalno dograđena sprata, ni terasu, ni baštu kafane. Nisu upitna dvadeset metara u visinu poslovnog objekta, ali jesu dva-tri metra u širinu seoske brvnare.
Ovo je samo još jedan primjer one Njegošove ,,Kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom". Doduše, Njegoš je mislio na Tursko carstvo, ali nama su svi isti, samo im se imena mijenjaju.
Piše: Milica Simić