Sokolačko polje daj mi veli
što se to u tebi tako bijeli
jesu li to sumanuti sjeli
u dugijem s brojem košuljama
nanizani k'o biser đerdana
ili su to rode u jatima
doletjele svojim pobratima
ili je to cvijetno polje ruža
bjelje nego rublje što se pruža
po konopu kroz šljivike stare
ili su to zvijezde popadale
sa nebesa baš u Romaniju
te se ovdje k'o pilići griju
ali nisu, džaba oči sniju
to su mrtvi polegli da spiju
vječnim snima o onim danima
što su bili i što ne bijaše
jerbo njih takvi ne dočekaše
u slavu otadžbe popadaše
brat do brata i sinčić do tate
ukopani su u kasne sate
u noćima kad zima stezaše
iz saraj'vske zemlje iskopaše
što već jednom bješe sahranjeno
drugi je put ovdje ispraćeno
lupale su krampe pod svijećama
a sveštenik pjev'o pod zvijezdama
molitvama kovčege umiva
majka što još samo osta živa
i što iz svog doma pokopala
što dobila od Boga i dala
što je nekad davno povijala
i na bijele grudi dočekala
a sada se sa krstom sastaje
bijel i hladan u grlu zastaje
od tog krsta govorit ne može
zašto li si, Gospode mi Bože
tol'ku mladež sabrao ti sebi
zar anđela ne bijaše tebi
dovoljno da ti pred presto kliču
nego ovdje groblja da nam niču
od onoga što još ni ne stasa
a ostade bez vida i glasa
ugasiše loze kleti meci
nikakvog poroda, samo preci
na prazima kuća ostadoše
a djeca nam u grob polegoše
svaki od njih ima majke dvije
prva plače druga nad njim bdije
prva ga je prva poljubila
kada ga je na svijet iznjedrila
a druga je mati Sveta Petka
što ih s ovog upućuje svijeta
molitvama pred Gospodnji presto
ostavlja im u slavi po mjesto
Svaki junak krunu zadobija
u vječnost se zlatnu obavija
dok na zemlji iz grobova bijeli'
čujem ih k'o da su oživjeli