Vjeronauka je izborni predmet u školama u Republici Srpskoj. Međutim, ukoliko se jednom izabere da će dijete pohađati vjeronauku od drugog razreda, roditelji ili dijete tokom trajanja osnovne škole nemaju pravo promjene mišljenja. Postoje roditelji kojima nije jasno ukazano da mogu da kažu da ne žele da im djeca pohađaju ovaj predmet već na kraju prvog razreda, a mnogi biraju da djeca pohađaju ovaj predmet, jer jednostavno nemaju alternative za ovaj čas.
Zbog toga je jedan roditelj podnio žalbu Instituciji Ombudsmena za ljudska prava.
"Postupajući po žalbi, Ombudsmeni su ustanovili da otac djeteta ne želi da njegovo dijete pohađa i izučava vjeronauku u trećem razredu osnovne škole, a nije imao saznanja da mogućnost nepohađanja vjeronauke postoji. Odmah po saznanju da je riječ o izbornom predmetu, već je bilo kasno, jer je dijete učenik trećeg razreda, a izjašnjavanje o pohađanju vjeronauke u osnovnim školama u Republici Srpskoj moguće je na kraju prvog razreda, odnosno na početku drugog razreda, prije pohađanja predmeta vjeronauke", istaknuto je u informaciji koju je objavila Institucija Ombudsmena BiH.
U konkretnom slučaju, dodaju Ombudsmeni, zakonska mogućnost da dijete ne pohađa vjeronauka nije iskorištena, jer roditelju nije omogućeno izjašnjenje i dijete je u drugom razredu pohađalo vjeronauku i sada je taj predmet obavezan do kraja osnovnog obrazovanja.
“Prema navodima nadležnih iz Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske jasno proizlazi njihovo mišljenje da djeca ne mogu biti oslobođena predmeta vjeronauke, kada se roditelji djeteta jedno odluče da dijete pohađa i izučava vjeronauku, a vjeronauku porede sa bilo kojim drugim predmetom u nastavi", pojašnjavaju.
Dakle, Zakonom o osnovnom vaspitanju i obrazovanju nadležni su dužni da upoznaju roditelja o ovoj mogućnosti krajem prvog razreda ili na početku drugog razreda, jer se kao predmet „uvodi“ u drugom razredu.
"Ombudsmeni nisu željeli ukazivati ili definisati načine na koji će škola omogućiti roditeljima da se izjasne, jer to ne čini ni Zakon. Školama je ostavljena mogućnost da cijene najbolje načine da upoznaju roditelje svojih učenika o mogućnostima nepohađanja vjeronauke. Ombudsmeni su jasno istakli svoje mišljenje da treba razmotriti dodatno uređenje ove oblasti i da se preciziraju situacije kada roditelji više ne žele da im djeca pohađaju, npr. mogućnost izučavanja drugog izbornog predmeta umjesto predmeta vjeronauke", ističu.
Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske obavijestilo je Ombudsmene da su pristupili izradi novog Zakona o osnovnom vaspitanju i obrazovanju Republike Srpske i da će novim zakonom detaljnije definisati procedure za donošenje odluke o izučavanju vjeronauke u osnovnim školama i da neće biti nedoumica po ovom pitanju.
Dragana Dardić iz Helsinškog parlamenta građana Banjaluka rekla je da je protiv vjeronauke u osnovnim školama. Po njenom mišljenju, vjera je privatna stvar i niko ne brani nikom da ide u crkvu ili džamiju ili da na drugi način ispunjava ili upražnjava svoje vjerske potrebe.
"Ali ne u školama, jer se religijske dogme kose sa naučnim saznanjima o kojima djece u školi. Naučne i religijske istine često su vrlo oprečne, što djecu samo zbunjuje. I kod vjerounauke nema propitivanja ili dovođenja u pitanje nekih postulata. Uvijek se sjetim kada se starija kćerka jednom prilikom vratila iz škole sa zadaćom iz vjeronauke. Pitanje je glasilo: ‘Ko nas je stvorio?’. I ona je odgovorila: ‘Znam da ste me ti i tata stvorili, ali znam da na ovo pitanje moram odgovoriti da nas je Bog stvorio, pa šta sad da radim?’ Stav Helsinškog parlamenta građana je već jako dugo vremena da, ako već ne možemo izbaciti vjeronauku iz škole, da onda taj predmet mora imati alternative poput ‘Građanskog obrazovanja’ koje, kao alternativa , postoji u Srbiji. Ili predmeta ‘Kultura religija’. Ili nekog drugog predmeta, ali djeca prosto moraju imati alternative”, rekla je za BUKU Dragana Dardić.
Roditelji sa kojima smo razgovarali takođe ističu problem nepostojanja alternative za čas vjeronauke kad djeca ne pohađaju ovaj predmet, djeca su tada većinom prepuštena sama sebi.
Alternativa vjeronauci trebalo bi da bude predmet u okviru kojeg bi se izučavale svjetske religije i kulture ili predmet u kojem bi se izučavale civilizacije, koji bi bio koncipiran na proučavanju dostignuća drugih naroda, religija i kultura. Ostaje da vidimo promjene koje će biti uvedene sa novim Zakonom u Republici Srpskoj i da li će one ponuditi alternativu djeci koja ne pohađaju vjeronauku ili da se bar djeci na kvalitetan način osmisli slobodno vrijeme dok traje čas vjeronauke.