ZAKLADA Carnegie objavila je analizu u kojoj se predviđa da trenutni rat u Ukrajini može otići u dva smjera.
Upozoravaju da "ruski rat u Ukrajini ima beskonačan broj scenarija, ali brojne ratne igre ukazuju na dva vjerojatna puta".
"Ratovi ponekad počinju lako, ali je načelo strategije da su uvijek nepredvidivi i da ih je izuzetno teško završiti. Putinov rat u Ukrajini već eskalira brže nego što bi većina stručnjaka mogla zamisliti prije samo tjedan dana", navodi analitičar Carnegieja Christopher S. Chivvis.
Autor analize bio je američki obavještajni časnik za Europu
Chris Chivvis viši je suradnik i direktor američkog programa Statecraft u Zakladi Carnegie. Ima više od dva desetljeća iskustva u radu na američkoj vanjskoj politici i izazovima nacionalne sigurnosti. Nedavno je služio kao američki nacionalni obavještajni časnik za Europu.
Piše da je Putin "sada svojom vojskom opkolio velike ukrajinske gradove i prijeti da će ih sravniti s termobaričkim oružjem, kazetnim streljivom i navođenim projektilima. To će terorizirati civilno stanovništvo i moglo bi demoralizirati nadolazeći ukrajinski otpor".
Zaklada Carnegie upozorava i da bi se sukob mogao preliti u drugu regiju Europe "kao što je Balkan, gdje traju dugogodišnji sukobi i gdje Rusija ima široku mrežu obavještajnih i sigurnosnih službi".
"Možda će ugasiti svjetla u velikom američkom gradu cyber napadom. Što je najstrašnije, podigao je razinu pripravnosti ruskih nuklearnih snaga i možda razmišlja o uvođenju izvanrednog stanja", navodi se.
Vlada SAD-a provodi ratne igre kako bi predvidjela ishode sukoba
"Usred ove eskalacije stručnjaci mogu razviti beskonačan broj scenarija o tome kako bi to moglo završiti. No mnoštvo ratnih igara provedenih za vlade SAD-a i savezničkih vlada i moje vlastito iskustvo kao američkog nacionalnog obavještajnog časnika za Europu sugeriraju da, ako sve skupimo, postoje samo dva puta prema okončanju rata: prvi, nastavak eskalacije, potencijalni prelazak nuklearnog praga; drugi, gorak mir nametnut poraženoj Ukrajini koji će Sjedinjenim Državama i mnogim europskim saveznicima biti iznimno teško progutati", piše Chivvis.
On smatra da je Putin već toliko uložio u ovaj rat da se neće zadovoljiti ničim manjim od potpunog pokoravanja ukrajinske vlade.
Ako trenutni neujednačeni tempo ruskog vojnog napretka ne ispuni zadatak, najvjerojatnija strategija za tu situaciju je prvo opsada Harkiva.
“Rusija je pokazala na što je spremna – poravnavati grad sa zemljom kao da je Grozni ili Alep, a nakon Harkiva će još uvjerljivije prijetiti da će Kijev spaliti do temelja. Putin to može popratiti napadima specijalaca u glavnom gradu kako bi uznemirili civilno stanovništvo i posijali dodatnu zbrku i nezadovoljstvo. U konačnici, on mora barem pokušati svrgnuti predsjednika Volodimira Zelenskog i njegovu vladu”, piše ovaj analitičar s obavještajnim iskustvom.
Putinov cilj je marionetska vlada u Kijevu
Predviđa da će u tom slučaju Rusija postaviti marionetsku vladu u Kijevu, koja će potpisati uvjete predaje vrlo povoljne za Rusiju. Uvjeti će gotovo sigurno uključivati obećanje ukrajinske neutralnosti, a mogli bi ići dalje tako što će Ukrajinu formalno obvezati na rusku sferu utjecaja uz članstvo u ruskoj Organizaciji ugovora o kolektivnoj sigurnosti ili njezinoj Euroazijskoj ekonomskoj uniji.
U tom trenutku Sjedinjene Države i njihovi saveznici suočit će se s iznimno teškim političkim izborom.
"Zgražanje nad Putinovim ratom uvelike je povećalo šanse da će se Washington i neki od njegovih saveznika nastojati boriti, primjerice, podržavajući ukrajinsku pobunu. To bi otprilike odražavalo strategiju koju su Sjedinjene Države koristile da pomognu francuskom otporu protiv nacističke Njemačke u Drugom svjetskom ratu. Ako potpora NATO-a pobuni bude još učinkovitija, Kremlj će vjerojatno biti spreman riskirati napade na sigurna utočišta na teritoriju NATO-a – najvjerojatnije koristeći neregularne snage ili čak zloglasnu Wagnerovu grupu, privatnu organizaciju koja globalno djeluje kao kvazispecijalne snage Kremlja. Te bi operacije mogle dovesti do masovne eskalacije koja bi otvorila vrata mnogo širem ratu između NATO-a i Rusije – upravo onom ratu koji je američki predsjednik Joe Biden pokušavao izbjeći", smatra Chivvis.
Što će se dogoditi ako dođe do nuklearne eskalacije?
Alternativno, pobuna bi mogla uvelike oslabiti ruske snage.
"Ukrajinska pobunjenička vojska mogla bi nanijeti velike štete ruskim snagama i narušiti Putinovu poziciju među ruskim elitama, o čijoj podršci ovisi vlast. Ukrajinske snage imale bi velike poticaje da se bore unutar ruskog teritorija, napadajući rusku pozadinu u Bjelorusiji i samoj Rusiji", navodi.
Mogući su i drugi putovi prema daljnjoj eskalaciji, ali svi oni na kraju vode prema nuklearnom pragu.
Brojne ratne igre koje su izveli Sjedinjene Države i njihovi saveznici nakon ruske invazije na Ukrajinu 2014. jasno pokazuju da bi Putin vjerojatno upotrijebio nuklearno oružje ako zaključi da je njegov režim ugrožen.
"Teško je točno znati kakav bi ga razvoj događaja dovoljno uplašio da prijeđe nuklearni prag. Svakako bi bila dovoljna velika NATO-ova vojska koja bi ušla na ruski teritorij. Ali što ako su mu događaji u Ukrajini olabavili stisak vlasti kod kuće?" pita se.
I upozorava: "Doista, čini se da je postizanje promjene režima u Rusiji neizravno povezano s onim što će Putin izgubiti u Ukrajini, takva bi mogla biti logika nekih koji se danas zalažu za eskalaciju."
"Zamislite eksploziju zbog koje se gase svjetla iznad Osla"
Prelazak preko nuklearnog praga ne bi nužno značio trenutnu nuklearnu razmjenu pune snage – drugim riječima, globalni termonuklearni rat. Ali to bi bio iznimno opasan, prijelomni događaj u svjetskoj povijesti, upozorava Chivvis.
Nuklearna opcija o kojoj se najčešće raspravlja posljednjih dana uključuje Rusiju koja koristi malo nuklearno oružje (nestrateško nuklearno oružje) protiv određenog vojnog cilja u Ukrajini. Takav bi napad mogao imati vojnu svrhu, kao što je uništavanje zračne luke ili drugog vojnog cilja, ali bi uglavnom bio usmjeren na demonstraciju volje za korištenje nuklearnog oružja ili na "eskalaciju za deeskalaciju" i zastrašivanje Zapada da odstupi, navodi ovaj bivši obavještajac.
"Na temelju ratnih igara koje sam vodio nakon Putinove invazije 2014., vjerojatnija opcija bila bi iznenadni nuklearni test ili nuklearna detonacija na velikoj visini koja oštećuje električnu mrežu velikog ukrajinskog ili čak NATO-ovog grada. Zamislite eksploziju zbog koje se svjetla gase iznad Osla", piše Chivvis.
U većini igara Rusija i dalje odgovara drugim nuklearnim napadom, ali u igrama koje prođu "dobro", Sjedinjene Države i Rusija uspijevaju deeskalirati stanje nakon toga, iako samo u okolnostima u kojima obje strane imaju jasne vanjskopolitičke korake i otvorene komunikacijske linije između Moskve i Washingtona. U svim ostalim igrama svijet je u osnovi uništen.
"Čak i u boljem slučaju kada obje strane maknu prste s okidača, nuklearni tabu je razbijen i mi smo u potpuno novoj eri: dvije nuklearne supersile upotrijebile su svoje nuklearno oružje u ratu. Same posljedice širenja bile bi dalekosežne jer druge zemlje ubrzavaju svoje programe nuklearnog oružja", predviđa Chivvis najgoru opciju.
"Biden mora pokazati izvanredno vodstvo"
Što je alternativa?
"Još jednom, mogući su beskonačni scenariji, ali postoji jedan osnovni koji pomaže u pojednostavljenju razmišljanja. Počinje nastojanjem da se izbjegne daljnja eskalacija danas", ističe Chivvis.
Do sada se Bidenova administracija mudro suzdržavala od izravne američke vojne umiješanosti u sukob, ali ignoriranje sve većeg zbora glasova koji se zalažu za eskalaciju može biti teško sljedećih dana ako ruske snage brutalno opustoše ukrajinske gradove. No najteži izazov leži malo dalje u gore opisanom scenariju: kako odgovoriti ako Rusija nametne marionetski režim u Ukrajini? To bi Sjedinjene Države stavilo u gotovo nemoguću poziciju da moraju birati između daljnje eskalacije i kompromisa na samim principima koji su ih doveli do rata na prvom mjestu – prava nacije poput Ukrajine da bude slobodna i neovisna o podjarmljivanju stranoj vlasti.
"U ovom scenariju Bidenova administracija morala bi pokazati izvanredno vodstvo i snagu da zadrži svoju koaliciju i usmjeri je prema suzdržanosti. Suočila bi se s iznimno visokim pritiskom europskih prijestolnica, ukrajinskih lobija i drugih da odbaci marionetsku vladu i nastavi se boriti, možda priznavanjem ukrajinske vlade u egzilu. Administracija se već suočava s pozivima iz jastrebovih krajeva Washingtona da spriječi bilo kakvo dogovoreno rješenje ovog rata", piše Chivvis.
Učinak emocija na razvoj situacije
Emocije će vjerojatno imati puno veći učinak na slobodne demokracije koje se bore za Ukrajinu nego na autokrata koji sjedi u Kremlju, ali će utjecati na obje strane. Kako eskaliraju, izgledi za pregovore se dodatno smanjuju, podsjeća.
"Bi li NATO-ova vrata ostala otvorena Ukrajini u kojoj dominiraju Rusi? Vjerojatno, ali to bi bilo slično tvrdnji da su NATO-ova vrata otvorena Sjevernoj Koreji ili Iranu (što teoretski i jesu). Sve posljedice koje su vjerojatne iz ovog sukoba – rastuće gomilanje konvencionalnih snaga na granici NATO-a i Rusije, više razine obrambenih izdataka u Sjedinjenim Državama na račun domaćih programa, prestanak napora da se smanji američki vojni položaj na Bliskom istoku i manje resursa za strateško natjecanje s Kinom – i dalje bi bile bolji ishod od alternative u kojoj je korišteno nuklearno oružje", piše.
Za kraj Christopher Chivvis zaključuje da "ratovi mogu početi brzo ili sporo, ali kad jednom počnu, poprimaju vlastitu logiku".
"Nije prerano razmišljati o tome kako ovaj rat privesti kraju. Šanse da Putin ispadne strateški slab su realne. Ali to ne znači da Sjedinjene Države mogu pobijediti. Morat će se zadovoljiti slikom koja je mnogo ružnija nego što je bila prije rata, a što prije Washington to prihvati, to bolje", zaključuje ovaj analitičar Zaklade Carnegie.
Preuzeto sa Index.hr