Dok milijuni ljudi bježe od rata u Ukrajini – procjenjuje se da ih je
dosada u inozemstvo prebjeglo više od četiri milijuna – Erika Halši
zasad mora ostati. Ima 80 godina i dementna je. Zaboravlja gdje je i što
radi. Više ne prepoznaje ni vlastitu kćer. Stanje u kojem bi bijeg s
višednevnim čekanjem na granici bio vrlo težak.
U međuvremenu,
Erikina kći Lesja već živi u Njemačkoj i vrlo je zabrinuta zbog majke.
Starica živi u gradu Kaluš u zapadnoj Ukrajini od 1945. godine, kaže
Lesja za DW. Imala je njemačke pretke, rođena je u Frankfurtu na Odri, a
nakon Drugog svjetskog rata je odvedena u Sovjetski Savez. Nakon
ponovnog ujedinjenja Njemačke i raspada Sovjetskog Saveza željela se
vratiti u Njemačku i kći ju je u tome podržavala, ali nadležni su
pravili probleme. Od kada je Rusija napala Ukrajinu krajem
veljače/februara, njih dvije su očajne.
Teška situacija za stare u Ukrajini
U sličnoj situaciji kao Erika Halši nalaze se mnogi stariji ljudi u Ukrajini – često su sami, bespomoćni i bez zaštite.
2020.
godine je oko 16 posto stanovnika Ukrajine bilo starije od 65 godina.
Na ukupnu populaciju od 44 milijuna stanovnika to znači više od sedam
milijuna starijih osoba.
Prema navodima humanitarne organizacije Cap Anamur, na granicu kod
Černovica uglavnom dolaze mlađe žene s djecom. Stariji ljudi su rijetki,
kaže Bernd Göken, glavni direktor Cap Anamura.
„Proteklih
godina, dok smo bili angažirani na raznim manjim projektima u istočnoj
Ukrajini, naš tim se brinuo i za mnoge starije osobe, od kojih su neki
živjeli u vrlo lošim uvjetima”, kaže Göken za DW. U kakvoj se situaciji
oni sada nalaze, s obzirom da se u tom dijelu zemlje vode borbe,
trenutno ne može procijeniti jer nema dovoljno informacija.
Rizično spašavanje
Nakon
tri tjedna neuspješnih pokušaja i straha, Erikina kći Lesja početkom
ožujka/marta konačno je uspjela izvući 80-godišnjakinju iz Ukrajine.
Akcija
spašavanja je bila komplicirana. Sa sinom je išla na poljsko-ukrajinsku
granicu. U Ukrajini je dogovorila susret s njegovateljicom svoje majke.
„Vrlo
je teško sagledati cijelu situaciju”, kaže Lesja, opisujući stanje u
ukrajinskoj pograničnoj regiji. „Svi plaču, svi su očajni, posvuda ima
vojnika s kalašnjikovima. I ti prolaziš pored njih i ne znaš hoćeš li
ikada više izaći iz zemlje”.
Na dogovorenom mjestu sastanka,
Erika konačno sjeda u auto svoje kćeri. Starica ima bolove u nogama od
dugog sjedenja. Svejedno se moraju uključiti u dugu kolonu na graničnom
prijelazu. Od vojnika nema pomoći, kaže Lesja. Na kraju druge izbjeglice
puštaju Eriku da prođe zbog njenog nestabilnog stanja.
Upućeni na pomoć
U Ukrajini su starije osobe
često prepuštene same sebi. Gotovo da nema odgovarajućih staračkih
domova i skupi su, kaže Lesja. U velikim gradovima poput Kijeva
volonteri pokušavaju ublažiti bijedu i brinuti se za starije.
Pravoslavna crkva također pomaže. Jedan od primjera je samostan sv.
Mihovila u Odesi. Tamo su utočište našli mnogi stariji ljudi koji inače
nisu imali gdje ići. Mnoge su tamo doveli njihovi rođaci.
Koliko
je situacija ozbiljna unatoč ovoj pomoći pokazuje govor arhiepiskopa
grčko-katoličke crkve u Kijevu, Svjatoslava Ševčuka: „Mislim na mnoge od
vas koji ste danas napušteni, prepušteni sami sebi, ostavljeni sami u
hladnim stanovima, koji ste najviše pogođen ruskim bombama.” Većina
starih ljudi dolazi u crkve po komad kruha, rekao je Ševčuk i pozvao sve
ljude da ne zaborave starije u Ukrajini i da se mole za njih.
Erika
Halši je u međuvremenu stigla u Njemačku. Živi u stanu kćeri Lesje u
Frankfurtu na Odri. Zbog demencije nemirno korača amo-tamo pokušavajući
se orijentirati. „Ovo je naravno potpuna promjena u našim životima”,
kaže Lesja. „Samo joj želim dati svoju toplinu, pružiti joj sigurnost,
iskazati zahvalnost.”
Lesja međutim, još ne zna kako će njegu
majke uskladiti s vlastitim poslom. Najvažnije je, kaže, da uvijek netko
bude uz njenu majku.