Prvo pandemija, a sada i galopirajuća inflacija
gurnuli su stanovnike Bosnu i Hercegovinu u još dublje siromaštvo.
U BiH su gladne bebe, djeca, penzioneri, čak i
radno sposobno stanovništvo.
Svjedoče tome u javnim kuhinjama i humanitarnim
organizacijama gdje se javlja sve više ljudi tražeći pomoć. Mnogi prvi put.
Tako prva javna kuhinja za bebe na Balkanu, koja
je započela svoj rad prije pet mjeseci sa 30 beba korisnika, danas ima duplo
više beba o kojima brine, 60. Riječ je o bebama čiji su roditelji radno
nesposobni, nezaposleni, ili su im primanja nedovoljna da osiguraju potrebe
djece.
Aida Sadiković Mehonić, predsjednica Udruženja
„Obraduj nekoga“ u okviru kojeg je pokrenuta i Baby kuhinja kaže za BUKU da trenutno nema
beba na čekanju, ali im svakodnevno stižu novi zahtjevi, jer su višemjesečna poskupljenja
učinila svoje.
Podsjeća da bebe koje dobijaju obrok dolaze iz porodica
čiji su uslovi takvi da im oni ne mogu osigurati unos svih nutrijenata koji su
bebama potrebni: “Susretali smo se sa bebama koji piju brašno sa vodom umjesto
mlijeka, sa bebama koje piju čaj jer roditelji nemaju za mlijeko”. Naša
sagovornica iskreno vjeruje da će uz pomoć donatora, ali i društveno odgovornih
kompanija, uskoro moći proširiti kapacitete i osigurati obroke za svu ugroženu
djecu područja na kojem se nalazi kuhinja.
I u jedinoj javnoj kuhinji za djecu, u Lukavcu,
teško je stanje. Ovdje se svakodnevno pripremaju kuvani obroci, a ljudi mogu
pomoći u namirnicama- brašnu, pasulju, riži, krompiru…
Selma Zukić, predsjednica Udruženja altruista
“Ruke prijateljstva” koje vodi Dječiju javnu kuhinju kaže da
je situacija jako teška: “Iz dana u dan se povećava broj korisnika, trenutno
imamo preko 300 korisnika od toga 220 djece. Na čekanju je 100 korisnika.
Jednostavno nemamo hrane za nove korisnike, finansiramo se sami, jako nam je
teško. Radili smo i djelili obroke i cijelo vrijeme korone, ali situacija je,
ako to mogu tako reći iz dana u dan sve teža, mnogo ljudi ostaje bez posla,
cijene hrane rastu”, ističe Zukić.
I banjalučkom Mozaiku prijateljstva javlja se
sve veći broj korisnika koji sa svojim primanjima ne mogu preživeti, dok su
sveopšta poskupljenja dovela u pitanje funkcionisanje njihove javne kuhinje:
“Nedostaje nam gotovo sve povrće- crveni luk, mrkva, pasulj, kupus, krompir,
ali i pileće meso, ulje, brašno, riža, makarone, so, šećer. Slijede nam
pripreme svečanih ručkova od 17. 04. do 02. 05. kada želimo obilježiti sva tri
predstojeća vjerska praznika, što će nam zaista predstavljati veliki izazov jer
u ovim trenutcima su i naši dnevni kuhani obroci dovedeni u pitanje”, poručuju
za BUKU iz Mozaika prijateljstva.
Pa iako smo zemlja smo koja već pune četiri godine
ima javnu kuhinju za djecu, a od novembra prošle godine i javnu kuhinju za
bebe, vlasti nisu donijeli apsolutno nikakve mjere da bi pomogli sve većem
broju osiromašenih građana.
Nisu ni sada u vrijeme kriza, ali ni ikada ranije, jer BiH ne prati stanje socijalne ugroženosti.
BiH
nikada nije utvrdila ni prag siromaštva, odnosno koliko neko treba novca
mjesečno da ne bi bio siromašan.
BiH nema ni Registar socijalnih davanja iako
je na taj projekat potrošeno oko 4 mil KM!
BiH zapravo nema ništa što bi garantovalo bilo
kakav nivo kvaliteta života građanima ove zemlje.
Kako je za BUKU ocjenio Ljubo Lepir, profesor
socijalne politike na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci tektonski
poremećaji na bezbjedonosnoj, političkoj i ekonomskoj sceni već utiču i uticaće
na svakog pojedinca, njegovu porodicu i njegov svakodnevni život, i to
dugoročno. A to, pojašnjava, prije svega, podrazumijeva sve veći broj
siromašnih porodica koje neće moći sebi osigurati osnovne potrebe. Posebno će,
ističe, na udaru biti socijalno osjetljive kategorije kao što su porodice sa
malim prihodima, višečlane porodice, lica sa invaliditetom, djeca, starije i
nemoćne osobe. A mjera koje su bile ciljane isključivo prema socijalno
najosjetljivijem dijelu stanovništva, nije ni bilo.
“Najnovije najave uvođenja diferencirane stope PDV
i ukidanja akciza na gorivo, iako zamišljene kao socijalne mjere, one to u
suštini nisu. Njihov uticaj na stanje ugroženosti socijalno najosjetljivijeg
dijela stanovništva biće beznačajne jer će njihovi efekti nestati pod uticajem
sve veće inflacije. Sem toga, to su mjere „na dugačkom štapu“, spore i
opterećene nizom administrativnih prepreka. Nejasno je zašto država ne razmatra
povećanje socijalnih davanja iz neplaniranog viška novca u budžetu koji je
došao iz povećanog priliva PDV-a i akciza? To bi bila veoma efikasna mjera,
neopterećena administrativnim troškovima i veoma brza, a brzina reagovanja u
ovoj situaciji je od velikog značaja. Sem toga, ne razmatra se ni uvođenje
novih usluga koje bi bar djelomično ublažile ovaj pritisak na siromašne, kao
što su: otvaranje javnih kuhinja, trgovina za siromašne, oslobađanje siromašnih
domaćinstava komunalnih troškova, i slično”, ističe Lepir ujedno upozoravajući
da sistem socijalne zaštite prijeti da se vrati na stanje od prije trideset
godina, kada se sve svodilo na podjelu humanitarne pomoći.