Više od 75 svjetskih organizacija za zaštitu i prava životinja prošle
je nedjelje u brojnim svjetskim gradovima prosvjedovalo protiv
otvaranja prve svjetske farme hobotnica u Španjolskoj.
Zgroženi su i znanstvenici koji poručuju da se ova bića ne bi smjela
komercijalno uzgajati za hranu. Tim stručnjaka proučio je više od 300
znanstvenih studija koje potvrđuju da hobotnice pokazuju emocije, od
radosti i uzbuđenja do tuge i boli.
o potvrđuje također instruktor ronjenja i istraživač Velimir Vrzić
koji je jednom zgodom svjedočio čudesnom prizoru – ugledao je vršu s
četiri zarobljene hobotnice dok je peta bila slobodna i dvama krakovima
se dodirivala s jednom unutra.
“Taj dirljivi prizor dokaz je njihove inteligencije”, drži.
Brže od treptaja
Ova nevjerojatno prilagodljiva bića uspjela su preživjeti stotinama milijuna godina u oceanima punim predatora.
Njihove prilagodbe na okolinu hitrije su nego u bilo koje druge
životinje, promjena kamuflaže događa se brže od najbržeg treptaja oka. U
sat vremena jedan je istraživač izbrojao čak 177 prilagodbi.
“Dimenzije i građa mozga hobotnice relativno sliče ljudskom”, kaže
Marko Miliša, izvanredni profesor na PMF-u u Zagrebu, koji studente
poučava o beskralježnjacima.
Međutim, cijelo hobotničino tijelo isprepleteno je neuronima i većina ih se nalazi u krakovima, ne u mozgu.
Krakovima razmišlja, njima osjeća okus i miris pa je sposobna iznimno
brzo analizirati okolicu i shodno tome munjevito reagirati.
Znanstvenici vjeruju da za gledanje ne koristi samo oči već cijelu kožu.
Iako uglavnom živi samo godinu-dvije, može se podičiti sposobnošću
planiranja. Poput sisavaca, primjerice, plijen zna spremiti za poslije.
“Vrlo je zagonetno kako i kada je to naučila”, rekao je Hini Miliša koji smatra da takvo ponašanje hobotnicama nije urođeno.
Raspoznaju ljude
Hranu ponekad skriva u ljuske ili rupe koje zatvara kamenjem.
Donedavno se mislilo da takva ponašanja mogu demonstrirati samo ljudi,
neki primati i određene vrste ptica.
Zna, osim toga, odvrnuti čep na boci ili otvoriti kutiju kako bi
došla do hrane. Izvrsna je također u testovima memorije. Može raspoznati
različite ljude, čak kada su jednako odjeveni.
Zaigrane su i vrlo znatiželjne, no nisu društvene pa je nejasno zašto
i kako im se inteligencija toliko razvila. Stručnjaci smatraju da
upravo socijalizacija potiče njezin razvoj. Proučavajući hobotnice, čini
se da je u tom pogledu ipak presudna borba za preživljavanje.
“Njihova inteligencija usporediva je s onom u kitova. Teško da bi
našli organizam, pogotovo u beskralježnjaka, koji je sličniji našoj
vrsti”, navodi Miliša.
Neobično je, ističe, da su ove životinje, toliko udaljene od ljudi na evolucijskom stablu, razvile tako kompleksna ponašanja.
Dodaje da visoka razina inteligencije inače ima smisla kod vrsta s
duljim životnim vijekom, što cijelu priču čini još nelogičnijom.
Fascinantna je i njihova briga za potomstvo. Kod nekih vrsta ženke
danonoćno štite oplođena jaja za vrijeme čega se manje ili više iscrpe,
ponekad i ugibaju od gladi.
Krivolov
Lakoća kojom ih ljudi mogu uloviti čini se apsurdnom. Naime, na
stjenovitim plažama mogu se vidjeti kupači kako ih rukom vade iz mora,
što je moguće objasniti time da se ne boje jer se radi o vršnim
predatorima, ali i njihovom znatiželjom.
Istraživač Vrzić smatra da je krivolov poguban za brojnost morskih organizama.
Kaže da se ne radi o “nonićima koji bace vršu da ulove dvije kile
ribe za objed”. Radi se o ozbiljnom kriminalu pojedinaca koji od prodaje
ilegalnog ulova na crnom tržištu jako dobro žive, upozorava.
Nelojalnu konkurenciju želi suzbiti i EU upozoravajući da je ilegalni
ribolov ozbiljna prijetnja registriranim ribarima, održivosti i
bioraznolikosti. Stoga u skladu s ciljevima Zelenog plana i Strategije
biološke raznolikosti Europski parlament i Komisija rade na jačanju
zaštite morskih ekosustava.
Nelegalnim izlovom morskih organizama životinje se masakriraju, upozorava Vrzić.
“Nemojmo raditi okolišu ono što ne bismo htjeli da se radi nama”,
poručuje. Međutim, ne vidi kako tom problemu stati na kraj jer bi “za
učinkovito nadgledanje podmorja trebale tisuće ronilaca”.
Kako bi doskočili problemu, eurozastupnici su, sukladno EU
strategiji Od polja do stola, u 2021. zatražili osiguranje sljedivosti
proizvoda ribarstva i akvakulture u cijelom prehrambenom lancu. EP
ustraje na tome da potrošači znaju kada, gdje i kako su ulovljeni
proizvodi koje kupuju.
Hobotnice će opstati
Hobotnice žive u svim morima svijeta i u najraznolikijim staništima.
Miliša ne strahuje za njihov opstanak jer su “postojale prije dinosaura i
još uvijek su tu”.
U Jadranu je najzastupljenija obična hobotnica, težine oko
dva kilograma, koja poživi godinu do dvije. Najveće su pacifičke,
poznatije kao divovske, koje mogu težiti do 50 kilograma. Žive nešto
duže, u akvarijima čak i do pet godina.
Miliša je ispripovijedao zgodu o Amerikancima i ulovljenim divovskim
hobotnicama. Nisu ih imali kamo smjestiti pa su završile s morskim
psima. Sljedeće jutro u akvariju su našli samo hobotnice.
Ogromne ili sasvim male, zapanjujuće pokretljive, majstori kamuflaže,
iznimno inteligentne, fantastične i bizarne – hobotnice nikoga ne
ostavljaju ravnodušnim, napose znanstvenike. Oni su, shodno tome,
osudili planove španjolske tvrtke nazvavši ih etički i ekološki
neopravdanim.
Znanstvenici su uvjereni da je humani uzgoj hobotnica nemoguć, stoga
su pokrenuli kampanju “Suosjećanje u svjetskoj poljoprivredi”.
U sklopu inicijative poslali su otvorena pisma svjetskim vladama,
među kojima i Španjolskoj, s ciljem zabrane komercijalnog uzgoja.