‘Pokušala sam pustiti svoju djecu da sama biraju vrijeme za spavanje, ali nisu spavala kada sam to htjela.’
‘Pokušao sam da poštujem autonomiju svoje djece u hrani, ali oni nisu jeli kada/ono što sam ja htio.’
‘Pokušao sam pustiti svoju djecu da sama usmjeravaju svoje učenje, ali nisu naučili ono što sam smatrao važnim.’
‘Pokušala sam pustiti svoju djecu da sama biraju odjeću, ali mi se nije svidjelo ono što nose.’
Gore navedene izjave mogu se sažeti riječima…
Pokušao sam svojoj djeci dati slobodu, ali nije išlo.
A kada to tako kažete zvuči apsurdno, zar ne?
Ne možete nekome dati slobodu pod uslovom da i dalje ispunjava vaša očekivanja, inače ćete je oduzeti. To nikada nije bila sloboda za početak.
Dakle, ne, nikada nisi probao slobodu. Ono što ste isprobali je drugačija tehnika roditeljstva koja je na kraju bila zasnovana na kontroli.
Djeca nisu blesava. Oni dobro vide kroz ovo. Oni znaju da to nije prava sloboda, već test, da vide hoćete li ih smatrati vjerodostojnima ili ne.
Iskušavanje slobode kao da je to neka vrsta roditeljske ‘tehnike’ ne kvalifikuje nekoga da prosuđuje kako bi se djeca ponašala ili ne bi da im je data ‘sloboda’. Morate poznavati zaista slobodnu djecu da biste to znali.
“Nažalost, u mnogim slučajevima, pretpostavka da su djeca nesposobna, neodgovorna i da im je potrebno stalno usmjeravanje i nadzor postaje samoispunjavajuće proročanstvo. Djeca se i sama uvjeravaju u svoju nesposobnost i neodgovornost i mogu se ponašati u skladu s tim. Najsigurniji način da se podstakne bilo koja osobina u osobi je da se prema njoj ponašate kao da je već ima.” – Piter Grej
Ne morate mi vjerovati kada kažem da su djeca bez kontrole sposobna i od povjerenja. To je vaša prerogativnost. Ali ne smijete se pretvarati da ste probali i da imate dokaz da ne ‘radi’.
Morate to prvo doživjeti.
Čujem te kada kažeš da ne vjeruješ da to može funkcionisati.
Čujem te kad se plašiš kritike.
Čujem te kad kažeš da je to toliko okidač samo da pokušaš!
Čujem te kada kažeš da se brineš da ćeš sve to učiniti pogrešno.
Čujem te kad sumnjaš.
U redu je. Uradi to svejedno.
Teško je učiniti nešto drugačije. Socijalizovani smo da verujemo da odrasli treba da kontrolišu decu. Redovno nas upozoravaju na ‘opasnosti’ puštanja djece da ‘rade šta god žele’. Ali možemo birati hoćemo li vjerovati ili ne. Možemo izabrati da ponovimo iste obrasce ili da kreiramo novu putanju.
„Čini se da mnogi ljudi misle da je način brige o djeci pitati u bilo kojoj situaciji koja je najgluplja i najopasnija stvar koju djeca mogu učiniti, a zatim se ponašati kao da će to sigurno učiniti.” -John Holt, Kako djeca ne uspijevaju
Možemo izabrati novi put koji je ispunjen poštovanjem, bezuslovnom ljubavlju, prihvatanjem i zaštitom prava naše djece. Novi put koji na kraju postaje mnogo mirniji i ispunjeniji, ako možemo sjediti s nelagodom oslobađanja od kontrole. Ne, nije lako. Ali pitajte bilo koga ko je bio tamo da li se isplati, i oni će vam reći DA!
Zato vas molim, nemojte „iskušavati“ slobodu i autonomiju kao da su to tehnike koje možete koristiti na svojoj djeci. Ali OBAVEŽITE se da ćete živjeti sa djecom u svom životu kao jednaki. Da poštuju njihova prava i želje. Da ih tretiramo kao cjelovite ljude od rođenja. Da vidim nevjerovatno sposobne ljude od povjerenja. Ispitivanje vlastitih reakcija i pokretača kada naiđete na probleme, umjesto da zahtijevate od svoje djece da budu ta koja će se promijeniti. Da se svim poteškoćama pristupi otvoreno i iskreno umjesto proizvoljnih granica. Da ponudite svoje smjernice, podršku i savjete kako biste im pomogli da rastu i uče, umjesto kontrole koja isključuje svaku šansu za rast. Jer to je ono što zaslužuju.
“Ono što trebamo shvatiti, a to je često vrlo teško u slučaju ljudi koje volimo, jeste da je naša moć nad životom druge osobe u najboljem slučaju vrlo ograničena i da ako pokušamo proširiti svoju moć preko te uske granice, to ćemo učiniti. Samo tako što će mu oduzeti njegovu sposobnost da kontroliše sopstveni život. Jedini način na koji možemo u potpunosti zaštititi nekoga od njegovih vlastitih grešaka i neizvjesnosti svijeta je da ga učinimo robom. On je tada bespomoćan pred našim hirovima i slabostima. Većina ljudi bi radije riskirala sa svijetom. Oni imaju pravo na taj izbor.” – Džon Holt, Bjekstvo iz detinjstva.
Prevod BUKA