Odlazak premijera Šri Lanke Mahinde Rajapakse uslijedio je nakon sedmica protesta i krize koja se produbljuje. Ne postoji sistem bankrota za države, ali da je tada postojala južnoazijska država – sve do svojih zadnjih 50 miliona dolara (40 miliona funti) rezervi – bila bi prva u redu da ga iskoristi.
Tim Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) ove sedmice započeo je rad sa zvaničnicima u Kolombu oko paketa pomoći koji će uključivati težak paket reformi, kao i finansijsku podršku. Ali kao što MMF i njegova sestrinska organizacija, Svjetska banka, dobro znaju, ovdje se radi o više od lošeg upravljanja pojedinačnom zemljom. Boje se da je Šri Lanka kanarinac u rudniku uglja.
Širom svijeta, zemlje sa niskim i srednjim dohotkom bore se s trostrukom krizom: pandemijom, rastućim troškovima njihovih dugova i povećanjem cijena hrane i goriva uzrokovanih ruskom invazijom na susjednu Ukrajinu.
David Malpass, predsjednik Svjetske banke, objasnio je svoju zabrinutost na proljetnom sastanku organizacije prošlog mjeseca. “Duboko sam zabrinut za zemlje u razvoju”, rekao je Malpass. „Suočeni su sa naglim poskupljenjem energenata, đubriva i hrane, a vjerovatnoća povećanja kamatnih stopa. Svaki ih jako udara.”, prenosi Guardian
UN su pokušale kvantifikovati problem. Njen ogranak za trgovinu i razvoj, UNCTAD, je u nedavnom izvještaju rekao da se 107 zemalja suočava s najmanje jednim od tri šoka: rast cijena hrane, porast cijena energije ili stroži finansijski uvjeti. Sa sva tri šoka suočilo se 69 zemalja – 25 u Africi, 25 u Aziji i Pacifiku i 19 u Latinskoj Americi i Pacifiku.
Lista zemalja koje izgledaju ranjivo duga je i raznolika. MMF je otvorio pregovore o spašavanju s Egiptom i Tunisom – koji su veliki uvoznici pšenice iz Rusije i Ukrajine – i s Pakistanom, koji je uveo isključenje struje zbog visoke cijene uvezene energije. Podsaharske afričke zemlje koje se pažljivo prate uključuju Ganu, Keniju, Južnu Afriku i Etiopiju. Argentina je nedavno potpisala dug od 45 milijardi dolara s MMF-om, ali druge latinoameričke zemlje u opasnosti su Salvador i Peru.
Mjesecima se spekuliše da će Turska biti prva domino koja će pasti, ali uprkos godišnjoj stopi inflacije od 70% i nekonvencionalnom pristupu ekonomskom upravljanju, ona i dalje stoji. Za razliku od nekih drugih ugroženih zemalja, Turska je u stanju da prehrani svoj narod.
Richard Kozul-Wright, direktor odjela za globalizaciju i razvojne strategije pri UNCTAD-u, rekao je: „Zemlje imaju domaće probleme, ali većina šokova nema nikakve veze s njima. Pandemija i rat nisu imali nikakve veze sa ovim zemljama, ali su doveli do ogromnog povećanja zaduživanja.”
Svjetska banka je saopćila da je gotovo 60% zemalja s najnižim dohotkom bilo u dugovima ili u velikom riziku od toga prije ruske invazije na Ukrajinu, dok troškovi servisiranja zaduživanja naglo rastu, posebno za one zemlje koje su nagomilale dugove u stranim valutama . Rat u Ukrajini doveo je do toga da investitori traže utočište za američki dolar, smanjujući vrijednost valuta na tržištu u razvoju. Više kamatne stope Federalnih rezervi, američke centralne banke, pogoršale su problem.
Krize tržišta u nastajanju nisu ništa novo, ali Kozul-Wright je rekao da je međunarodna zajednica loše pripremljena da se nosi s nadolazećim problemom duga. „Sistem može da se nosi sa ovim problemima samo od zemlje do zemlje“, rekao je on. “Ali to su sistemska pitanja i trenutno ne postoji način da se s njima sistemski pozabavimo.”
To se može pokazati skupim. Šri Lanka je prva zemlja koja je pokleknula pod rastućim ekonomskim pritiscima izazvanim ratom u Ukrajini. Malo je vjerovatno da će biti posljednji, piše Guardian