Crne statistike odlaska ljudi sa Balkana posljednjih godina dominantna
su teme, ne samo u medijima, već i svakodnevnih razgovorima sa prijateljima, poznanicima,
na poslu…
Odlaze mladi, ali i oni stariji, kompletne porodice. Ljudi u
20-tim, 30-tim i 40-godinama, najrazličitijih struka.
Zato je svaka priča u kojoj neko izabere povratak na ove
prostore toliko dragocjena, jer pokazuju da je moguće okrenuti procese u drugom
smjeru.
Takav put je izabrala i doktorica Ljiljana Vitas.
Rođena je u Srbiji, gde je živjela do svoje 27 godine i
zavrsila Medicinski fakultet u Novom Sadu, smer Opšta medicina. Nakon završenih
studija i nailaska na poteskoće – tadašnji načelnik psihijatrije u bolnici za
koju je dobila specijalizaciju joj je onemogućio edukaciju/boravak na odjeljenju
koji je sastavni deo specijalističkog programa, tako da nije vidjela drugačiji
izlaz nego da nauči njemački jezik i krene put Njemačke.
Nakon sedma godina života, rada i usavršavanja u ovoj zemlji,
Vitas vjeruje da je odluka o odlasku u Njemačku bila najbolja moguća kako za
nju lično, tako i za njen profesionalni put.
Isto tako je uvjerena da je najbolji mogući potez sada dolazak
u Tuzlu, gdje planira nastaviti živjeti i raditi.
To, za sve koji je poznaju, kaže za BUKU, nije iznenađujuća
odluka, jer smatra da nakon završene edukacije, svako treba dio svoga znanja
dati zajednici i narodu sa ovih prostora. A Vitas to već godinu i po
dana čini putem svog instagram naloga, a za koji mesec će i svojim poslovnim
angažamanom u Tuzli.
“Želim svoje znanje da primenim na ovim prostorima, kako u lečenja
pacijenata, ali i da svojim kolegama prenesem sve ono što sam naučila u Njemačkoj sa kojom ostajem u stalnom kontaktu
u smislu daljih edukacija”, otkriva nam svoje planove doktorica Ljiljana Vitas
koju na Instagram nalogu na kome dijeli svoja znanja i iskustva iz struke,
prate brojne kolege iz BiH i regiona.
Takođe zbog ogromnog interesovanja za
odlazak u Njemačku, Vitas priča i o brojnim temama koje su važne za one
koji žele spakovati kofere i doći u ovu zemlju.
“Moja instagram stranica je prvenstveno edukativnog
karaktera. Tamo delim dosta stručnih sadržaja iz interne medicine na maternjem jeziku i ono što su
mene ovde naučili. Ako delimo
znanje, naša zajednica postaje veća i imaćemo više zbrinutih i samim tim
zdravijih pacijenata, što nam je svima i cilj”, priča za BUKU Vitas dodajući da
joj dosata kolega iz Srbije i BiH piše jer žele da dođu do informacija kako mogu
da odu u Njemačku, kakvo znanje jezika je neophodno, kakvi su uslovi rada,
mogućnost napredovanja i slično: “Prije svega bih želela da pojasnim da ni na
koji način ne želim da zagovaram i utičem na kolege kako treba da idu put Nemačke.
Svako treba sam o tome odlučiti, videti razloge za i protiv. Takođe nisam ni
najkompetentnija da poredim dva zdravstvena sistema, obzirom da sam vrlo kratko
radila u Srbiji, ali mogu da kažem da sam u Nemačkoj dobila sjajno obrazovanje
-specijalizaciju iz interne medicine uz sve željene edukacije poput ultrazvuka,
endoskopije i slično, da o mesečnim izdacima ne razmišljam i da mogu da
priuštim sebi sve ono što mi je potrebno da vodim jedan kvalitetan život. Što
se tiče konkretno režija, troškovi jesu veći, ali i dalje ne prelaze 1/4 mjesečnih
primanja”, priča za BUKU Vitas.
Kaže i da je njoj lično bilo potrebno oko tri godine za savladavanje jezika do nivoa
da svog pacijenta bez poteškoća razumije, kao i on nju. Od te tri godine godinu
i po je jezik učila u Srbiji.
“B1 je minimum, B2 optimum. Mora se baš dobro razumeti da ne
bi bilo poteskoća u poslu”, ističe doktorica Ljiljana Vitas i dodaje da je
Njemačkoj potrebno jako puno medicinskog kadra, ali da i sada većinom rade
stranci. Kao primjer navodi službu interne medicine gdje su specijalizanti tek u
5 do10 posto Nijemci. “Kod mene na odeljenju je nas 5 sa Balkana-Srbija i BiH,
dok ostale kolege dolaze iz Južne Amerike, Grčke, Azerbejdžana, Ukrajine,
Kazahstana, Avganistana… U Nemačkoj postoji jako mnogo bolnica jer mesta od
po 5.000 stanovnika imaju sekundarne zdravstvene ustanove sa CT-om, endoskopijom,
poluintenzivnom negom. To je razlog što imaju deficit medicinskog kadra.
Konkretno u bolnici gde radim, u svakom momentu postoje 2-3 oglasa za posao za
lekare i jos duplo više za medicinske sestre. Taj broj raste iz godine u godinu”,
ističe naša sagovornica.
Na pitanje da li sistem
u Njemačkoj ima i neke negativne strane za medicinare sa područja sa Balkana Vitas
kaže da ih ima jer se maksimalni obim zdravstvenih usluga pruža svima, što
je jako veliki problem obzirom da nema dovoljno kadra, pa je pojedinac
preopterećen, radi prekovremeno, ostaje na poslu i do 11 sati dnevno. Sve to,
dodaje, može ostaviti zdravstvene posljedice ukoliko se ne postave granice na
vrijeme i svaki pojedinac ne zauzme za sebe.
“Svaki čovek je priča za sebe i čuli ste sigurno više
različitih priča. Ja lično preporučujem svim kolegama edukaciju u Nemačkoj. A
nakon sto završite edukaciju, sva vrata su vam otvorena. I kojim god putem da
krenete, ne zaboravite da uvek nešto date svojoj zajednici i svom narodu. Ja
danas to činim putem mog instagram naloga, a za koji mesec nameravam i u ličnom
kontaktu, u BiH”, poručila je na kraju razgovora za Buku doktorica Ljiljana
Vitas.